S najdražim nam “morskim vukom” čast su imali surađivati i Međimurci. Grupa Odeon u sastavu Branimir Magdalenić (klavijature), Miroslav Borščak (gitara), Miljenko Pohulek (bas-gitara), Mladen Magdalenić (bubnjevi) i Ivica Posavec (saksofon) bila je prateći bend mjesec i pol dana na turneji u Americi i Kanadi.
Koliko god svi mi znali za Oliverovu bolest, njegova smrt sve je potresla. I njegove brojne suradnike. Jedan od njih je i poznati glazbeni pedagog, dirigent i umjetnički voditelj Pjevačkog zbora “Josip Vrhovski” Nedelišće, profesor Branimir Magdalenić iz Savske Vesi. Bio je član grupe Odeon koja je 80-tih žarila i palila kao samostalan ili prateći bend brojnim popularnim imenima hrvatske estrade kao što su Krunoslav Slabinac, Tereza Kesovija, Oliver.
– Te davne 1989. godine bili smo na turneji s Krunoslavom Kićom Slabincem. Mijenjali smo njegov prateći bend. Tako se dogodila situacija da smo na preporuku Ivice Lončarića, koji je također iz Međimurja, (iz Hrašćana), a tadašnjeg menadžera Kiće Slabinca, mi kao grupa Odeon došli u priliku otići na turneju s Oliverom u Ameriku. Turneja je krenula u veljači i trajala je mjesec i pol dana po cijeloj istočnoj i zapadnoj obali Amerike i Kanade. – prisjeća se profesor Magdalenić.
Nitko nije ni slutio da dotad nismo nastupali zajedno!
* Tko su bili članovi te postave benda Odeon?
– Uz mene kao klavijaturista, u bendu je svirao Miroslav Borščak iz Varaždina (gitara), profesor Miljenko Pohulek (bas-gitara), moj brat Mladen Magdalenić (bubnjevi) i Ivica Posavec (saksofon) iz Mihovljana. Sreli smo se s Oliverom prvi put na aerodromu u Zagrebu. Već tada smo uvidjeli da je inteligentan veseljak. Naime, poslao nam je prije puta repertoar od 30 do 40 pjesama te pri susretu odmah zapitao znamo li svirati “Velu Luku”. Nismo znali jer je nije bilo na popisu, ali on je uz vrckavi osmijeh rekao: “Naučit ćete!” Prvi koncert u Torontu je bio odličan. Nitko nije ni slutio da dotad nismo nastupali zajedno. Dogodio se štos. Najprije je Oliver radio intervju za neku radio postaju u Torontu, a ja sam bio na redu nakon dva sata. Kad su ga pitali kako dugo surađuje s pratećim bendom, kazao je kako radimo već dvije-tri godine. Nisam znao što je rekao, pa sam na isto pitanje odgovorio kako smo se vidjeli prvi put prije nekoliko dana. Svi su bili u nedoumici jer je prvi koncert u Torontu bio savršen. U jednom trenutku na sceni Oliver se okrenuo prema meni i kazao mi: – Znao sam da će to ići.
Na turneji su Oliver, Bata i Branimir bili “cimeri”
* Kako se odnosio prema bendu?
– Na turneji uz uvježban repertoar radili smo i nove stvari. Imali smo mogućnost pjesmama dati i vlastiti aranžman, svoj “štih”. Oliver nam je znao na sceni reći: “Daj ti sad nekaj svoje.” Osjećao je kad nešto ne štima i da treba bend izvući stvar. Bio je jako zadovoljan s nama. Nakon američke turneje imali smo četiri zajednička nastupa, dva u Beču, jedan u Gradišću te jedan u Hotelu Park u Čakovcu. Uvijek se brinuo da prvo bude plaćen prateći bend, potom menadžer i onda sve ostalo. Tada je to bila rijetka osobina. Na turneji smo Oliver, njegov najbolji prijatelj Goran Prizmić – Bata i ja bili i “cimeri”.
“Furao” se na Johna Lennona
* Je li imao kakve posebne pripreme prije nastupa?
– Ne. Čak nije bio ni tremaš kako se govori. Mi smo se uvijek zabavljali prije koncerta. Volio je štoseve i furao se na Johna Lennona. Tako smo jednom zgodom u avionu iz ekonomske klase preseljeni u poslovnu jer su ga stjuardese prepoznale upravo po tom lenonovskom imidžu.
* Članovi Odeona i Vi ponosni ste na suradnju s njime?
– Jako. Trebalo je to doživjeti i preživjeti. Turneja je bila strašno naporna. Oliver je bio non-stop u “muvingu”. Dok smo mi primjerice “klopali”, on je radio intervju, primanja. Imao je nevjerojatnu snagu da sve to izdrži. Zato smo ga od milja zvali “žavotanja”, što je značilo da sve izdrži snagom jake životinje. Srećom, ja sam nastavio s glazbenom edukacijom i okrenuo se drugoj glazbenoj karijeri. Strašno je naporno psihički raditi turneje i gaže. Non-stop trebaš biti nabrijan.
Strašan interpret i sjajan muzičar
* Kakav je bio čovjek i glazbenik?
– Oliver je prije svega bio čovjek i vrhunski multiinstrumentalist i pjevač. Njegov najveća vrlina bile su fešte nakon službene gaže i koncerta. Sjeo je za klavir i tada se s odabranom ekipom pjevalo i sviralo za dušu do ranih jutarnjih sati. Sad kad smo gledali jednu emisiju o njemu, kaže meni supruga: – Gle, pa on uopće ne otvara usta kad pjeva. Kazao sam: – Da, on ne otvara usta, a glas mu ide. To je prirodan dar, ali to se može i naučiti. To je dinamika u glasu. Oliver je u tome bio neopisivo sjajan pjevač.
Uloviš ga kad dolazi s ribarenja
* Kada ste se posljednji put s njime čuli i vidjeli?
– Nakon američke turneje kontaktirali smo još oko godinu i pol dana. Odeon i pojedini članovi tada su krenuli novim glazbenim putevima. Olivera sam kontaktirao ponovo prije četiri godine jer sam ga želio angažirati za gostovanje u Pjevačkom zboru “Josip Vrhovski” za Božićni koncert. Tada je imao druge obveze, a kasnije je, nažalost, stigla bolest. Povezao nas je njegov prijatelj Bata kojeg također godinama nisam vidio, ali smo se odmah, mi “cimeri” prepoznali. Kazao mi je: – Najbolje ga uloviš kad dolazi s ribarenja. Počekao sam ga pred kućom tu gdje sad njegovi fanovi i prijatelji ostavljaju lampione.
Na kraju razgovora s profesorom Magdalenićem prisjetili smo se kako Pjevački zbor “Josip Vrhovski” već godinama za Božićni koncert u Nedelišću izvodi njegovu pjesmu “Bijeli Božić”. Kaže maestro Magdalenić kako je program za koncert 2018. već pripremljen, ali sad razmišlja dodati još nešto Oliverovo. Ali, neka to bude iznenađenje za publiku.
piše: Roberta Radović
foto: Zlatko Vrzan, privatna arhiva Branimir Magdalenić i Ivica Posavec
