ANTONIO PERŠAK IZ ŽIŠKOVCA studira gitaru na prestižnom koledžu u Manchesteru. U Engleskoj je sve poznatiji, a doma?

Antonio Peršak
Antonio svoje glazbeno obrazovanje želi nastaviti i u Nizozemskoj

Sa 7 godina počeo je učiti svirati tamburicu. Završio je osnovnu glazbenu školu u Čakovcu i srednju glazbenu u Varaždinu. Danas je student treće godine klasične gitare Engleskoj. On je Antonio Peršak iz Žiškovca.

Jedan je od međimurskih talentiranih glazbenika, koji svoje akademsko znanje stječe u inozemstvu. Naime, Antonio je danas student treće godine klasične gitare na prestižnom Royal Northern College of Music u engleskom Manchesteru. Posljednje dane ljeta iskoristili smo za razgovor s Antonijom koji je bio na kratkom odmoru u domovini. Njegova glazbena priča započela je zapravo uz jedan drugi instrument, tamburicu, i to u Kulturno-umjetničkom društvu Žiškovec.

– Bili su to moji prvi glazbeni koraci. Već sa sedam godina učio sam svirati tamburicu i čitati note. Nakon toga, krenuo sam u osnovnu glazbenu školu u Čakovcu gdje sam se odlučio za gitaru. Sljedeći korak bila je srednja glazbena škola u Varaždinu u kojoj sam uspio kroz tri godine završiti šestogodišnje obrazovanje, nakon čega sam želio upisati Glazbenu akademiju u Zagrebu. No, kako je tamo svake godine konkurencija velika, a upisna kvota mala, nažalost, nisam uspio.

Antonio Peršak
Uz potporu roditelja i studentski kredit Antonio brojnim svirkama i gažama uspijeva pokriti troškove studiranja u inozemstvu

Nakon Mostara u Manchester

* Kako je stigla pozivnica za Englesku?

Ipak, kada danas malo pogledam unatrag, možda je i tako bolje. Da sam ostao Zagrebu, teško da bih završio u Engleskoj. Te iste godine upisao sam gitaru na Studiju glazbene umjetnosti Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, u klasi profesora Đanija Šehua. Moram priznati kako mi se već nakon tri mjeseca boravka i nije previše dopalo u Mostaru, kao gradu, ali i na samom sveučilištu. Odlučio sam poslati neke svoje snimke u inozemstvo, profesoru Craigu Ogdenu u Englesku. Na moju veliku radost, on je bio više nego zadovoljan te me pozvao na Kraljevski konzervatorij u Manchester u svoju klasu.

No, to je bio tek prvi korak. Naime, kao i na našim muzičkim akademijama, kvote su jako male, ali uz dobru pripremu za prijamni ispit nadareni Antonio postao je jedan od svega četiri gitarista koji su se te godine upisali na mančesterski Kraljevski konzervatorij.

– Koliko sam bio sretan što sam “upao” na tako prestižno sveučilište! S obzirom na to da sam dobar dio odradio u “tajnosti”, trebalo je i kod kuće reći: – Čujte, mama, tata, ja odlazim iz Mostara u Manchester. Bilo je stresno u prvim danima, ali danas su i oni, iako su im troškovi koje izdvajaju za moje školovanje značajno veći nego da sam ostao u Hrvatskoj, sretni zbog toga što sam u Engleskoj. Kao student iz EU dobio sam studentski kredit, koji pokriva troškove stanarine, a ostalo pokušavam kroz razne svirke sam zaraditi tako da se da nekako preživjeti.

Pljušte” i pozivnice za gaže

* Kakav je studentski život u Engleskoj?

– Manchester, kao drugi odmah do Londona kada je riječ o nekakvom kulturnom središtu sjevera Engleske, odličan je za studentski život. Sam grad nudi brojne koncerte i različita glazbena događanja, što je meni kao glazbeniku izrazito važno. Danas već s kolegama sa sveučilišta sviram, sami tražimo gaže, ali srećom ima i puno poziva. Riječ je o glazbenim eventima u raznim muzejima, crkvama, a tu je i Café-Concert, gdje se svakog tjedna na određenom mjestu održavaju različiti koncerti vikendom prije ili poslije ručka. Klasična gitara je kao i ja, još uvijek mladi instrument, tako da se može reći kako se još uvijek razvijamo i imamo puno prostora za napredak – uz smijeh kaže Antonio.

Kada je riječ o planovima, Antonio nam je otkrio da nakon završetka studija u Manchesteru planira nastaviti svoje glazbeno obrazovanje najvjerojatnije u Nizozemskoj. Uz to želi tražiti razne komorne grupe uz koje se tada može u zajedničkim nastupima još više usavršiti i svirati na njegovom najdražem instrumentu – gitari. Želio bi predavati glazbu i ostvariti uspješnu koncertnu karijeru.

Zorya duo

Zorya duo su Borna Kuća iz Lepoglave i Antonio Peršak iz Žiškovca

Sve popularniji Zorya duo

Ono što je također dobar dio studija u Manchesteru je i jaka hrvatska glazbena kolonija, ističe Antonio:

– Gore smo zasad petorica Hrvata, a od ove godine, koliko čujem, kao brucoš pridružit će nam se još jedan, Dominik Padarić, bariton iz Žabnika. Možda se i on priključi zajedničkom muziciranju mladih i talentiranih hrvatskih studenata na Kraljevskom konzervatoriju.

Antonio nam je otkrio kako u Engleskoj djeluje sve popularniji Zorya duo. Riječ je o duetu koji čine on i Borna Kuća iz Lepoglave, dečko koji je Kraljevski konzervatorij upisao godinu dana ranije od Antonija. Zorya duo je zapravo spoj umjetničke i glazbene raznovrsnosti koja ide izvan granica klasične, suvremene i etnoglazbe. Publici predstavljaju glazbu začinjenu s izvrsnom tehnikom sviranja gitare u djelima poznatih skladatelja kao što su Bach, Ravel, Tadić, Rodrigo. Odlično su prihvaćeni i gotovo svaki mjesec imaju koncert.

U Hrvatskoj klasični koncerti nisu “in”

I dok s jedne strane u Engleskoj postaju sve poznatiji, kod kuće još uvijek nema sluha, prije svega onih koji se kao bave kulturom. Jer poziva da se predstave domaćoj publici gotovo da i nema. Prije nekoliko tjedana dečki su održali dva odlična koncerta u Velikom Taboru i Trakošćanu i kažu, iako su uputili bezbroj pisama i mailova na mnoge druge adrese, interesa da ih se pozove na nekakav “kulturni” događaj baš i nije bilo previše.

– Ono što sam nakon dvije godine provedene u Engleskoj primijetio i što je pomalo i tužno za nas glazbenike je to što kod nas, nažalost, još uvijek nema navike odlaska na klasične koncerte.

Antoniju, ali i ostalim našem dečkima, nadarenim studentima glazbe u Manchesteru, želimo puno uspjeha u daljnjem školovanju i glazbenim karijerama, uz nadu da ćemo ih narednih godina češće vidjeti i čuti u Hrvatskoj nego je to bilo do sada.

 

Foto: privatna arhiva – Antonio Peršak

Antonio Peršak

Ostavi komentar