Kiselo zelje iz Goričana po receptu naših starih

kiselo zelje
Marina Novak zaokružila je proces uzgoja zelja

Skromni početak od prije 6 godina danas ih je doveo do 500 kvadrata pod plastenicima te još 15-ak hektara obradive površine na otvorenom.

– Htjeli smo se nečim baviti kao dopunskom djelatnošću i uzgoj povrća nam se činio savršenim, objasnila nam na početku razgovora Marina Novak, čiji je suprug rodom iz Krištanovca, strojarski tehničar po zanimanju.

Kako to obično biva, posao je dobro krenuo i jedno je tjeralo drugo. Povećavale su se obradive površine, širio se asortiman povrća a samim time počeli su se javljati i tržni viškovi.

– Uz tržne viškove bilo je i povrća, primjerice glavice zelja koje nisu bile reprezentativne i prvoklasne za prodaju premda su bile fine i jestive. Tako se onda javila ideja da krenemo sa kiseljenjem budući da je to bilo u neku ruku najjednostavnije i najpraktičnije, ističe naša povrtlarka Marina.

Naime, bilo kakva druga prerada povrća za zimu u obliku obične zimnice tražila je bezbroj flašica i stalaža što im baš nije bilo pri ruci.

– I sa kiseljenjem zelja po staroj domaćoj proceduru gdje se koristi isključivo sol, papar i lovorov list u početku je bilo vrlo skromno. No, kako je potražnja rasla, govori naša sugovornica dalje, danas su stigli do ukupne proizvodnje zelja od oko 50 tona.

Uz obično bijelo hibridno siju i crveno zelje kojima snabdijevaju par dućančića, nekoliko restorana,  a dio ode i na kućnom pragu.

Pohvalila se kako zelje režu ručno, na ribež i naravno gaze nogama, onako kako se to nekad radilo. Poštuje se i prirodna procedura procesa kiseljenja, pa je zelje najprije na toplom 20-30 dana i onda ide na hladno gdje se čuva i pakira te vakumira prema potrebi.

Cijelu priču pročitajte u tiskanom izdanju Međimurskih novina koje od petka, 6. prosinca, možete kupiti na prodajnim mjestima diljem Međimurja.

Ostavi komentar