Kukuruz, pšenica, krumpir i šećerna repa, odnosno tradicionalne kulture polako nestaju s međimurskih polja i zamjenjuju ih neke nove, neki će reći modernije kulture. Bobičasto voće predvođeno aronijom, kupinom, malinom ili pak borovnicom, nasadi oraha, lijeske i jabuke, također niču na sve strane, vraća se soja i konoplja kao i povrtne vrste poput luka, češnjaka, korjenastog povrća, začinskog bilja. Drugim riječima, inovativni Međimurci, mijenjaju izgled polja. No, u moru raznih novih kultura, nema jedne i te kako isplative biljke, pred kojom je, kažu stručnjaci i te kako svijetla budućnost. Riječ je naravno, o kamilici i ostalom ljekovitom bilju. Berba kamilice je upravo počela u nekim županijama u kojima je ona sve zastupljenija biljka u tamošnjim poljima, ali ne i kod nas, jer za sada nema prevelikog interesa za njezin uzgoj.
Za sada bez većih površina u našem kraju
U jeku ponovnog povratka prirodi i korištenju domaće hrane, kozmetike, lijekova na prirodnoj bazi i ostalih proizvoda te ponovne mode uzgajanja vlastitog bilja, stoga je pravo čudo što ovu biljku Međimurci još uvijek nisu prepoznali kao vrlo isplativu. Tim više, što svi naši sugovornici koje smo kontaktirali, kamilicu uglavnom nabavljaju iz Podravine gdje neki čak imaju i svoje kooperante. Naime, Virovitičko-podravska županija uz Slavoniju vodeći je proizvođač ove kulture u Hrvatskoj. Kamilica je danas važna biljka kako s gospodarskog tako i poljoprivrednog stajališta.
– Kamilicu sadimo gotovo svake sezone, no zbog odmaranja tla, nemamo je ove godine, rekao nam jedini, nešto veći uzgajivač ove ljekovite biljke u Međimurju, Nikola Siladi iz Kotoribe koji uz kombajn ima i vlastitu sušaru.
U pripremi ove teme zvali smo na sve strane, kako male tako i naše veće konvencionalne i eko-poljoprivrednike, no nitko nema veći nasad kamilice već onako, gredicu-dvije za sebe. Paradoksalno, s druge se strane, na sve se strane u Međimurju nude proizvodi na bazi kamilice i to od čajeva, jastuka punjenih njenim cvjetovima, krema, eteričnih ulja, šamponi, sapuna….
Inače, litra ulja od kamilice stoji od 500-1500 eura zavisno od njegove kvalitete dok se kilogram cvijeta može mjeriti s cijenom 15-tak kilograma pšenice. S druge strane, nije zahtjeva, sije se u jesen, može na istoj površini biti čak do tri puta, ne treba nju posebno prihranjivati niti pak je sklona bolestima i napadima štetnika. Jedino se u nasadima vodi borba s korovima.
A radi se o biljci kojoj savršeno odgovara naše podneblje i tlo koje uz to, još uvijek slovi i kao nezagađeno pesticidima i teškim metalima te je samim time pogodno za ekološki uzgoj. Da je tome tako, svjedoče i grmovi koje je ovih dana moguće vidjeti po livadama, jarcima, kanalima pa čak i dvorištima.
Uzgoj za svoje potrebe
– Ne znam zašto nema većih površina pod kamilicom u našem kraju, kazala je Slavica Šegović iz Ivanovca koja kamilicu uzgaja već godinama, no samo za vlastite potrebe. Dodaje da je ljudima očito lakše otići u trgovački centar i kupiti čaj u filter vrećici s kojim nema puno posla, jer ga ne treba cijediti.
Pokušavala je inače Slavica osušene cvjetove domaće kamilici prodati na čakovečkom placu no ne ide, pa stoga ni ne sije veće količine. Istina, s kamilicom je puno posla naročito ako se ručno bere i suši.
– Ljudi nisu skloni uzgoju kamilice na većim površinama jer nemaju odgovarajuću mehanizaciju poput sijačice, kombajna i sušare, rekla pak nam je Vesna Branilović iz Selnice poznata po svojim jastucima punjenim od heljdinih ljuskica. I ona stoga, kamilicu sadi u vrtu, tek toliko da ima za vlastite potrebe.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije ljekovito bilje čine vrste čiji jedan ili više biljnih dijelova sadrže biološki aktivnu tvar koja se može koristiti u terapijske svrhe ili za kemijsko-farmaceutske sinteze. Drugim riječima, u ljekovito bilje ne ubraja se samo kamilica no ona je uz, lavandu i smilje, najzastupljenija. Danas se ljekovito bilje uzgaja na malo više od 3.000 hektara, s ukupnom proizvodnjom od svega 2.600 tona, odnosno 0,8 t/ha. U proizvodnji dominira kamilica (oko 80%), koja je ujedno i jedna od rijetkih kultura s pozitivnom vanjsko trgovačkom bilancom. Europsko i svjetsko tržište željno je naše kamilice tako da gotovo cjelokupna proizvodnja završi u Njemačkoj, Italiji… Nažalost, istovremeno uvozimo oko 750 tona raznih vrsta ljekovitog bilja, koje bi se moglo uzgajati na područjima Hrvatske u kojima nije previše razvijena konvencionalna poljoprivreda.
