Zgrada Scheier bila je premala za sve znatiželjnike kajkavske riječi. Magdalena Vlah Hranjec predstavila je svoju četvrtu knjigu Z maminoga krila u nakladničkom nizu čakovečkoga ogranka Matice hrvatske.
Riječ je o zbirci pjesama Z maminoga krila Magdalene Vlah-Hranjec, autorice iz Donjeg Kraljevca, rodom iz Goričana, koja svojim stihovima, ali i pričama i komedijama, ustrajno i s potpunom predanošću čuva autentičnost kajkavske riječi; 1996. izdala je zbirku pjesama ‘Mrazove tkalje’, 1998. zbirku pjesama i priča ‘Materine reči’, a 2005. zbirku komedija ‘Na so pevdu i komediju’. Autorica je višegodišnje radijske kolumne ‘Kava s Magdalenom’.
Promociju su vodili Prof. emer. Stjepan Hranjec i prof. Ivan Pranjić uz pomoć recitatora Magdaleninih pjesama. Autor naslovnice knjige je varaždinski slikar Željko Prstec, zaljubljenik u anđele.
Prof. emer. Stjepan Hranjec u pogovoru knjige piše: Biti u majčinu krilu, u materinu naručju, biti ušuškan, zagrljen i zaštićen, siguran i miran, nadasve sretan i ljubljen, to je najljepše i najsretnije čovjekovo mjesto. Zato je i naslovna sintagma za ovu zbirku Magdalene Vlah-Hranjec silno značenjski snažna, sugestivna, obremenjena. Pored rečenog, ona u ovom kontekstu znači nešto drugo, nešto više: majka je prošlost, baština, dom, počivati u njenom krilu znači biti, vratiti se u početak, iskon, majka je postojanje (bez majke svakoga od nas ne bi bilo!).
Uz nju, u njenom krilu Magdalena oživljava svoje senje, svoje djetinjstvo i mladost, i to je temeljna početna pozicija pri susretu sa stihovima ove zbirke. Isto tako njezina je zbirka i pravi jezični cvjetnjak. Dragom kaju, nažalost umirućem jeziku, ona je ispisala dostojan pisani spomenik.
Profesor Hranjec je ustvrdio kao do danas nikada nije vidio da na nekoj promociji knjige ljudi stoje i da nema slobodnih stolaca u dvorani. Nadalje je rekao kao je kajkavski ravnopravan književni jezik uz bok čakavskom i štokavskom stoga zaslužuje da ga se govori i koristi, a bogatstvo kajkavskog je čak deset samoglasnika u odnosu na standardnih pet.
Magdalena Vlah-Hranjec potvrdila je svojim pjesničkim darom i literarnu snagu materinskoga jezika, koji je baš zbog toga još uvijek živ, „neda se“, a i ostat će takav dokle bude i ovakvih kajkavskih pjesničkih zaljubljenika. Magdalenin pisani izričaj nema neku zadanu formu nego je više kao živa tvar koja teče. U njezinim se knjigama stvarno može uživati.
Fotogaleriju pogledajte OVDJE.
Foto: Mario Golenko
