Ivan Kutnjak, rodom iz Žabnika, jedan je od tri živućih pisaca iz svetomartinskog kraja. Završio sjemenišnu gimnaziju, diplomirao hrvatski jezik i razrednu nastavu na Pedagoškoj akademiji u Čakovcu te pedagogiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.
Mnogima je ostao u sjećanju kao osnovnoškolski nastavnik, započevši u Malinskoj i Svetom Jurju na Bregu te u Čakovcu kao stručni suradnik u Tehničkoj, obrtničkoj i industrijskoj školi.
Bio je ujedno i pročelnik za kulturu u Međimurskoj županiji, administrativni tajnik Matice hrvatske te stručni suradnik u učeničkom domu Graditeljske škole. U mirovinu je otišao 2006. godine te se od tog trenutka u potpunosti posvećuje pisanju.
– Pišem poeziju kao zrcalo trenutka, odnosno vremena u kojem živim i dišem. Karakteristika mog stila je zaigranost, drugim riječima volim se igrati sa svijesti o mogućnostima jezika, kazao je naš sugovornik.
Ivan je velika podrška drugim pjesnicima
Svoje književne radove počeo je objavljivati kao srednjoškolac. Autor je osam zbirki pjesama, zatim knjige književnih rasprava, eseja i kritika, a uredio je osim toga dvije antologije kajkavskog pjesništva, kao i više godišta književnog zbornika Čakovečkog književnog kruga.
Bio je, između ostalog, u zajedništvu sa Zlatkom Kraljićem i suurednikom zbornika međunarodnoga festivala pjesništva MURAKON. U Sloveniji je Kutnjak registriran kao suradnik mariborskih Dijaloga te recenzent većeg broja knjiga poezije i drugih žanrova. Osnivač je Književnog kruga Reči rieč u Čakovcu i njegov je višekratni predsjednik te je član Društva hrvatskih književnika.
– Surađujem s autorima koji rade na knjizi i imaju želje objaviti knjigu. To mi je jedan od slađih poslova jer imam uvida o novim imenima u tom području te želim dati podršku onima kojima je to potrebno, ispričao nam je Ivan iz Dragoslavca.
Za svoje je pjesme Kutnjak je višestruko nagrađivan najvišim nagradama na pjesničkim smotrama. Godine 2004. svojom tronarječnom knjigom stihova Www točka rt dobre nade točka, od ukupno 84 zbirke pjesama pristigle na natječaj Tin Ujević Ivan Kutnjak našao se u samomu vrhu hrvatskoga pjesništva, uz bok Arsenu Dediću, Miloradu Stojeviću i Alojzu Majetiću.
Ivan Kutnjak autor je i niza putopisa. Za putopis je u tri navrata osvojio najveću nagradu na natječaju časopisa KAJ. Piše pjesme na kajkavskom i štokavskom, a okušao se i na čakavskom. Osobito je ponosan na književnu nagradu Fran Galović za najbolju knjigu regionalne tematike 1998. godine. Nacionalna i sveučilišna knjižnica ima registriranih preko stotinu bibliografskih jedinica ovoga autora. Osim toga, Ivan Kutnjak je svojim književnim radom izborio je i svoje mjesto u nacionalnom biografskom leksikonu u izdanju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, što je veliki uspjeh za našeg Međimurca.
S obzirom na to da je velik broj radnog staža proveo u školstvu, osvrnuli smo se i na promjene koje su potrebne u nastavi hrvatskog jezika. Naši učenici trebali bi imati na izbor da odaberu koje knjige žele čitati.
– Već je nekada bilo puno pritužbi i nepotrebnog baktanja s administracijom. Profesori jednostavno više nisu imali živaca za jedan staložen i ljudski pristup učeniku. Danas je ta administracija narasla do astronomskih razmjera. Profesori su nervozni i ne mogu se staložiti, napomenuo je.
Učenici pjesnici su mu najveće priznanje
U nastavku je kazao da bi profesori trebali pristupili učeniku na način da u njemu vide učenika, a ne da samo što prije obave svoj posao. On sam je u svojoj provjetarskoj karijeri uvijek nastojao izvući ono najbolje od učenika. Povratne reakcije na godišnjicama mature da učenici još uvijek pišu pjesme najveće mu je priznanje za njegov dugogodišnji rad.
Bio je nekoliko puta u situaciji kada je profesore trebalo zaustavljati da ne “navale” na djecu.
– Djeca su bila kriva jedino što su bila mlada i sklona nepodopštinama zbog kojih svijet nije propao. Prosvjetarski posao nije nimalo lagan i on uzima svoj danak. Kad sam bio na poslijediplomskom, u Americi je 25 posto prosvjetara trebalo tražiti pomoć psihologa. Prošlo je dosta vremena od toga, a danas je situacija kod nas jako blizu toga.
