Invazivni rakovi prijeti biološkoj raznolikosti

međimurska priroda
Signalni rak (Pacifastacus leniusculus)

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja Europe u kojoj obitavaju gotovo sve europske vrste deseteronožnih slatkovodnih rakova iz porodice Astacidae, kojoj pripada riječni ili plemeniti rak, poznati kao Astacus astacus, potočni ili rak kamenjar, bjelonogi ili primorski rak te uskoškari rak, pri čemu su prve tri vrste zakonom zaštićene na međunarodnoj razini, piše medjimurska-priroda.info

Uz četiri autohtone vrste, slatkovodne ekosustave ugrožavaju i tri invazivne vrste – bodljobradi rak, signalni rak i mramorni rak. Sve tri vrste podrijetlom su iz Amerike i predstavljaju prijetnju prvenstveno zavičajnim vrstama rakova zbog kompeticije za hranu i stanište, većeg fekunditeta, bržeg postizanja spolne zrelosti i kao potencijalni prenositelji bolesti račje kuge koja je jedan od glavnih uzroka izumiranja zavičajnih rakova diljem Europe.

Invazivne vrste

Bodljobradi rak prva je invazivna vrsta raka zabilježena u Hrvatskoj. Nakon što je 2003. godine pronađen u Dunavu, počeo se širiti prema rijeci Dravi i Savi ugrožavajući tako autohtone vrste riječni i uskoškari rak, koje prirodno dolaze u vodotocima crnomorskog slijeva u istočnom dijelu Hrvatske.

Signalni rak

lako je prepoznatljiv je po plavo-bijelom obojenju na kliještima i najraširenija je alohtona vrsta raka. Godine 2008. zabilježen je u rijeci Muri u Međimurju kao prvi nalaz ove vrste na prostoru Hrvatske, a kako zauzima istu ekološku nišu kao i riječni rak, uzrokuje drastično smanjenje njegovih populacija. To su potvrdila i brojna istraživanja u rijeci Muri i Dravi u kojima od tada nije pronađena ni jedna jedinka autohtone vrste raka. Osim toga, signalni rak okupirao je i rijeku Koranu gdje također sve više istiskuje čak tri autohtone vrste rakova.

Zbog velike brzine nizvodnog širenja signalnog raka u rijeci Muri, nije čudno što se već proširio gotovo cijelom rijekom Dravom, a autohtona vrsta riječni rak iz tog je razloga prisutna samo u izoliranim šljunčarama.

Posljednji je pronađen mramorni rak i to nedavne 2013. godine na području umjetnog jezera Šoderica blizu Koprivnice. Ovu vrstu odlikuje rijetka sposobnost stvaranja potomaka tzv. partenogenezom ili kloniranjem, što znači da je samo jedna ženka dovoljna za stvaranje nove populacije. Ta mu osobina daje veliku prednost u invaziji novih staništa, a zbog blizine rijeke Drave smatra se da je mramorni rak ušao i u vodotoke dravskog sliva.

Kartiranje

Jednom unesene, invazivne vrste nemoguće je ukloniti iz ekosustava, a ulov vršama za sada se pokazao kao najbolji način za regulaciju populacija invazivnih vrsta rakova u Hrvatskoj. Stoga će se i na nacionalnoj razini tijekom ove i sljedeće godine prikupljati podaci o rasprostranjenosti invazivnih stranih vrsta rakova (kartiranje) kako bi se izradili primjereni programi praćenja (monitoringa) za najmanje dvije invazivne vrste slatkovodnih deseteronožnih rakova. U slučaju pronalaska neke od navedenih vrsta, ispunite dojavni online obrazac Međimurske prirode (http://www.medjimurska-priroda.info/dojava-o-opazanju-vrste/). Djelatnici Međimurske prirode izaći će na teren i utvrditi o kojoj se vrsti radi.


Ostavi komentar