INTERVJU Alex Podolinsky: Klimatske promjene događaju se zbog viška vode u oceanima

Alex Podolinsky

Jedan od najvećih biodinamičara svijeta, Alex Sergei de Podolinsky preminuo je 30. lipnja 2019. godine, samo nekoliko dana od svog 94. rođendana. U Hrvatskoj je zadnjih godina života boravio više puta. Zadnji put ovdje bio je 12. srpnja prošle godine kad je boravio i u Donjem Kraljevcu. Ondje je dao svoj zadnji intervju, zapravo svoj  biodinamički testament u kojemu je po tko zna koji put upozorio na važnost obrade tla, kao i ulogu sunca i vode. 

Prema službenom priopćenju organizacije Demeter International, Alex Podolinsky rođen je 13. srpnja 1925. u Njemačkoj. Otac mu je bio ruski grof iz drevne ruske plemićke obitelji, majka Njemica. Odrastao je u Heidelbergu, gdje su ga majka i kum upoznali s antropozofijom i djelima Rudolfa Steinera. Već s 14 godina izvodio je solo koncerte za flaute u cijeloj Europi. Na sveučilištu je stekao diplomu iz grafologije, ali često je sjedio u stražnjem dijelu klase i lukavo čitao Rudolfa Steinera. Iako je neobrazovani arhitekt, među brojnim dostignućima dizajnirao je niz važnih građevina. Vidio je da je akustika duša zgrade. Na njegov dizajn često su utjecale mnoge europske zgrade, uključujući katedralu Chartres u Francuskoj. Razvio je mehaničku miješalicu i praktičnu opremu za prskanje, pogodnu za široku upotrebu. Krajem 1950-ih i početkom 1960-ih osnovao je Australsko bio-dinamičko poljoprivredno udruženje, formirao Bio-dinamički istraživački institut i registrirao zaštitni znak Demeter. 

Jasno je i jednostavno objasnio potrebu hraniti biljke humusom, a ne solima topivim u vodi. Njegova znanja danas koriste biodinamičari širom svijeta.

*Što biste poručili budućim naraštajima biodinamičkih proizvođača?

– Osnovni problem u ovom trenutku je voda i kultiviranje tla. Voda otječe prebrzo u oceane zato što je tlo previše sabijeno i nitko ne razmišlja o tome da bi voda trebala podzemnim putevima putovati. Nitko se o tome ne brine, čak ni sveučilišta koja bi trebala učiti naraštaje.

U mojem djetinjstvu se nikada nije vidjela voda koja leži na zemlji i koja otječe dalje, a to se događa zato što se tlo obrađuje na način da se prvo pretvori u prašinu, a onda se stvrdne i bude tvrdo kao beton.

Kad sam bio dijete seljaci su obrađivali zemlju s konjem ili kravama i plugom, zemlja se obrađivala polako, ne na brzi način kao danas. Pogotovo ne sa frezama koje uništavaju zemlju i rade od nje prašinu.

Klimatske promjene se u svijetu dešavaju zbog toga što ima previše vode u oceanima, a premalo vode u tlu gdje bi trebala biti. Otkad se u poljoprivredi koriste traktori obrađuje se puno više zemlja, mnogo više tla se obrađuje na način da postaje sabijeno.

Najviše tla se koristi za proizvodnju kukuruza koji se više ne proizvodi za ljudsku i stočnu prehranu, nego za proizvodnju biodizela.

Zemlja se nekad obrađivala na način da se mrvila, iza krave ili konja  zemlja se otvarala po svojim prirodnim pukotinama i ostale su grudičaste strukture. Kada zemlja ostaje grudičaste strukture, ona u sebi zadržava minerale (ne ispiru se).

Kada se zemlja obrađuje na način da se pretvara u prašinu, minerali se ispiru i odlaze u oceane. Višak minerala u oceanima je glavni uzrok prekomjerne pojave plavozelene alge. Toga u mojem djetinjstvu nije bilo.

*Usporedba Australije i Europe?

– Biodinamičari u Australiji su uspjeli razviti sustav koji uspješno obrađuje tlo na način kao što se to nekad radilo, bez da uzrokuju probleme koji se danas javljaju na poljoprivrednim zemljištima.

Ovakva situacija u poljoprivredi i prirodi dovodi u pitanje budućnost Europe kao poljoprivrednog proizvođača jer je nastao disbalans u prirodi radi nedostatka normalne evaporacije koja dolazi iz biljaka i drveća, sve češće imamo periode kada imamo potpunu neravnotežu: tri mjeseca suše, tri mjeseca prekomjerne kiše, a u tlu nema dovoljno vode.

Ako se usporede Australija i Europa, ovdje je veći stupanj subjektnog odnosa prema prirodi, veći stupanj uništavanja zemljišta. Međutim,  Australija zbog svojeg položaja nikada nije imala šansu ravnoteže u prirodi kakvu je Europa imala.

*Kako ocjenjujete napredak u biodinamičkoj poljoprivredi u zadnjih deset  godina?

– Italija i Francuska su vodeće zemlje s kojima najviše radim u Europi. U Hrvatskoj prepoznajem samo jednog stvarnog biodinamičkog proizvođača. U Italiji ima preko stotinu pravih biodinamičara, pojavljuju se i drugi koji primjenjuju  biodinamiku.

U biodinamičkom uzgoju u Francuskoj ima mnogo zlatnih medalja za kvalitetu biodinamičkih vina.

Nicolas Joly, slavni francuski vinar iz doline Loire, jedan od pionira u biodinamičkom vinskom pokretu. Joly primjenjuje pravila biodinamike na svom imanju Chateau de la Roche aux Moines gdje proizvodi vrhunska vina poput Clos de la Coulee de Serrant koje se često smatra jednim od najboljih suhih bijelih vina na svijetu.

Sve je veći  interes potrošača, u Europi sve više niču tržnice gdje se pojavljuju lokalni proizvođači koji proizvode na pošten i zdrav način.

Vlada zove takozvane stručnjake koji ne uvažavaju važnost sunčeve topline  kod uzgoja biljaka i savjeti koji dolaze iz takvih struktura su birokratske prirode, a ne od stvarne vrijednosti.

*Koja je uloga sunčeve topline za biljku?

– Sunčeva toplina je jednako bitna kao i sunčevo svjetlo za snagu rasta koju biljka posjeduje. Talijanski poljoprivrednici znaju za važnost topline i oni stavljaju konjsku balegu ispod snijega i u nju sade rajčicu jer znaju da  će toplina balege omogućiti rast rajčici.

Vrlo je čudno da moderna znanost, kad proučava biljke ne uzima  u obzir sunčevu toplinu za njihov rast, priča se samo o sunčevom svjetlu, a ne uvažava se važnost sunčeve topline. Djeca prepoznaju da biljke brže rastu kada je toplo i da je toplina sunca neophodna za rast.  Moj djed je bio prvi znanstvenik koji je obznanio važnost sunčevog svjetla. Sunčeva toplina je nešto čime bi se znanost mogla i morala više baviti.

Konvencionalna znanost ovo nije prepoznala, ne radi više što se nekad radio Charles Darwin, ne gledaju i ne uče iz promatranja nego iz laboratorijskih teorija. Konvencionalni uzgajivači, jabuka  i vinove loze više ne znaju kako prirodna biljka izgleda jer ih je moderna znanost naučila da ovakav način uzgoja zahtjeva ljetne rezidbe i uklanjanje viška lišća na redovnoj bazi jer to lišće pokriva  plodove.

U biodinamičkoj proizvodnji boja lišća je puno svjetlija. Lišće stoji na takav način da ne pokriva grozdove. Puno više sunca i svjetla dolazi do plodova, ima puno manje problema sa gljivicama u ovakvoj vrsti uzgoja.

Ljudi očekuju da su biljke sa tamnozelenim listovima zdrave, no to nije istina. Kako prepoznati biljku? Ako se usporedi biljka nekog biodinamičkog uzgajivača s konvencionalnim, drugačiji je izgled i okus. Osjeti se razlika, što je dobro, a što nije.

*Otkud ideja stavljanja kravljeg gnoja u kravlje rogove i zakopavanja?

  – Činila se ispočetka malo čudna. No, materijal koji sam vidio nakon vađenja, bio je vrlo uvjerljiv. Ona miriše prekrasno, nešto između dobra duhana i mueslija. To su tajne prirode.

Preparat 500 biodinamički poljoprivrednici u Australiji stavljaju u stroj za miješanje (u vodu) i zatim ga pobuđuju sat vremena (postižu se pojedinačni naponi i do 10.000 volti), te se kasnije s njime prska zemlja, naravno ne ručno, već strojevima. Znam da su ljudi i dan danas vrlo skeptični, u početku sam bio i ja. Ljudi su govorili:  – Ti si lud. Biljke neće napredovati bez umjetnih gnojiva i superfosfata.

No to nije istina, treba slušati prirodu. Mislimo da o biološkoj raznolikosti znamo sve, a ne znamo. Ako ne slušate prirodu nije dobro. Imat ćete pješčane oluje i druge nevolje i u Europi. Pješčane oluje su se nedavno počele pojavljivati u Istočnoj Njemačkoj, a to znači da tlo nema dovoljno vode jer je loše obrađivano. Zbog toga sam jako zahvalan svim europskim seljacima, poljoprivrednicima, koji su kroz vjekove, sve do pojave moderne industrije gnojiva, uspjeli očuvati živo tlo da ne erodira. 

*Kako do većeg utjecaja biodinamičkih gospodarstava?

– Mediji bi utjecali na potrošače i povećanje potražnje, međutim poljoprivrednike najprije treba obrazovati da znaju uzgajati biodinamički. Njegov je izbor radi li s pravim profesionalcima u poljoprivredi, a to su proizvođači, a ne samo sa znanstvenicima, koji selektivno promatraju što se oko njih događa.

Ono što vidim u Hrvatskoj je da se uzgaja puno kukuruza, nije mi drago kada se zemlja koristi na takav način. Što se tiče biodinamičke poljoprivrede koja se  može na primjer u Hrvatskoj vidjeti kod Iličića, promjene su utjecale na mnogo poljoprivrednika, ali i sve više potrošača.

Prava biodinamika je ona koja se radi praktično na polju. Oni koji samo puno pričaju o biodinamici zapravo nisu pravi biodinamičari jer nisu praktičari. Osim toga, ono što nam svima treba su iskreni, a ne površni mediji. (J. Šimunko)

Ostavi komentar