Nakit u životu čovjeka, a posebice žena, od davnina ima značajnu ulogu. U dizajniranje nakita krenuo je prije nekoliko godina Ilija Vabec, rodom iz Peklenice. Godine 2013. upisao je arhitektonski fakultet u Ljubljani gdje sada trenutno pohađa petu, ujedno i posljednju godinu. Uz obaveze na fakultetu posvetio se tom hobiju jer je to za njega arhitektura u prostorno malom. Za njega je nakit znak identiteta– i njega kao tvorca i osobe koja ga bira i deklarira sebe njime.
Inspirira ga veza između čovjeka i prirode
– Posebnu strast u rada s prirodnim materijalom prvi sam put osjetio davno, u osnovnoj školi prilikom sastavljanja drvenog aviončića. Svjestan velikog potencijala tog “malog” materijala volim izazivati sam sebe s raznim zahtjevnim projektima, na primjer kao što su drveni okviri za naočale. Ipak, najviše me veseli dizajniranje nakita – ispričao nam je Ilija Vabec u svojoj obiteljskoj kući u Peklenici.
Inspirira ga nelomljiva, iako ponekad narušena, veza između čovjeka i prirode. Ta veza oduvijek je bila izražena i u arhitekturi, što ga ne čudi pa ideje često dobiva na raznim arhitekturnim ekskurzijama, od moderne Danske do poetičnog Maroka.
Njegov je nakit oblikovan od posebno odabranih komada drveta, od starih vinskih bačvi do egzotičnih furnira. Različite vrste drveta odlikuju se različitim bojama, mirisima i taktilnom strukturom. Pri izradi upotrebljava modernu tehnologiju, ali osnova je ručni rad i ručna obrada. U svojoj radionici izrađuje unikatne prstene, naušnice, ogrlice i narukvice.
– Drvo je lijepo i korisno, i to lijepo samo po sebi, kao stablo, ali i kao materijal. Odlikuje se bojom, mirisom, taktilnom ugodom, vizualnom strukturom te je zbog toga uporabljivo u mnogim područjima života. Oni koji nose moj nakit svjesni su da smo povezani s prirodom. Cijene ručni rad, i uz sve to hoće nešto suvremeno – ispričao je u nastavku Ilija, inače student arhitekture u Ljubljani.
U svom se promišljanju oslanja na Vitruvija, rimskog arhitekta koji spominje okrenutost arhitekture prema prirodi, te na suvremene arhitekte, svoje prijatelje, Elvira Di Meo i Antonia Rossetija, ponajprije u tome što predmet ne poistovjećuje s vrijednošću njegovog materijala, nego drži da on sam mora stvoriti novu vrijednost.
Ilija o tim malim dodacima govori s posebnom strašću. U oblikovanju nakita, poštujući ukrasnost kao njegovu bitnu i neizostavnu funkciju, drži prije svega važnim ideju, osjećaje i značenja koja se njime posreduju.
– Ne vjerujem u vrijednost zlatnog nakita samo zato što je zlatan. Nakit treba biti nešto više od same upotrijebe skupocjenog materijala. Kao što me uči arhitektura, imam potrebu tražiti smisao svoga nakita te mi isključivo takav način rada predstavlja iskreno zadovoljstvo. Latini bi rekli kako je nakit dio duše, a kakav li je to čovjek čija je duša identificirana materijalizmom? – kazao je naš dizajner nakita.
Pozvan da sudjeluje na međunarodnoj izložbi nakita u Milanu
Dokaz njegova kvalitetnog rada je i poziv na Međunarodnu izložbu nakita Artistar Jewels 2018. u Milanu gdje bi se predstavio u društvu utjecajnih međunarodnih umjetnika. Iako je svjestan važnosti ove izložbe promocijskog tipa, na nju se nije odazvao iz financijskih razloga, ali vjeruje kako će svojim daljnjim radom zaraditi nove ulaznice za ovakav nivo.
Osim toga, pozvan je da se njegov nakit priključi izložbi antičkog nakita i slovenskog nakita iz arheoloških doba u Gorenjskem muzeju u Sloveniji kao prezentacija mladog dizajnera. Želio bi u bliskoj budućnosti izložiti svoj nakit u Centru za kulturu u Čakovcu, a do tada Ilijin nakit možete vidjeti na njegovoj Facebook stranici te Instagram profilu.
FOTO: Lucija Bordin
