Ono najvrjednije što možemo dati djetetu je obitelj. To je misao kojom se kroz život vodi obitelj Hamer iz Selnice koja je prošlog mjeseca primila najveće priznanje za promicanje i obavljanje udomiteljstva u Republici Hrvatskoj koje dodjeljuje Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
Ljubav prema djeci utkana im je od malena
– Ponosna sam što su u Ministarstvu prepoznali naš rad. Udomiteljstvom se bavimo 21 godinu. Ukupno smo odgojili 32 djece. Stvarno sam bila ponosna i na sebe i na svoju obitelj – kazala sam pedesetosmogodišnja Bernarda, koja nas je ugostila u svojoj obiteljskoj kući nakon primanja godišnje nagrade.
Djecu su oduvijek jako voljeli. Dok nisu imali svoju djecu, uzimali su mališane bez primjerene roditeljske skrbi na praznike preko blagdana u suradnji s Caritasom. Sama Bernarda odrasla je uz roditelje koji su isto to činili pa joj je ljubav i humanost prema djeci koja je za taj posao potrebna utkana već odmalena.
U ozbiljniju priču vezanu uz udomiteljstvo krenuli su sada već davne 1997. godine. Napravili su veliku kuću i u njoj su imali dovoljno mjesta da djeci pruže topli dom.
– Prvo smo dobili jednu curicu staru pet godina, a ujedno sam tada bila sam na porodiljnom s prvim sinom. Potom sam uzela dvije godine neplaćenog godišnjeg. Dobila sam još djece koje smo udomili i dala sam otkaz u Modeksu. Nisam više mogla raditi dvije strane. Imali smo malu djecu i djecu s poteškoćama u razvoju koji su trebali pažnju cijeli dan – prisjetila se udomiteljica.
Bernardi u tome pomaže njezin suprug Stanko koji ima soboslikarsku radnju te dvojica bioloških sinova Alen i Alex. Najveća im je sreća kada vide da su njihova djeca uspjela u životu. Tada znaju da sav trud i vrijeme koji su uložili u njih nije bio uzaludan.
– Težak je to posao, ali te veseli kad nekome možeš pomoći – dodala je u nastavku.
Ne propušta se nijedan rođendan u kući
U početku su imali po osmero udomljene djece, a danas u svojoj kući imaju troje djece, uz svoju biološku djecu. Trude se da svako dijete koje je u njihovoj kući osjetili roditeljsku ljubav, sigurnost doma te da ih naposljetku osposobe za samostalan život nakon izlaska iz sustava. Rastanak im je najbolnije iskustvo jer je svaki odlazak jako emotivan. S nekima od djece ostali su u kontaktu i nakon što su napunili 18 godina ili su otišli na posvojenje.
– Bila je kod nas jedna cura koja je ostala u našoj obitelji do svoje 22 godine. Završila je medicinsku školu, pronašla momka i udala se. Mi smo joj odslužili svadbu. Zove nas tata i mama. I sad smo već po drugi put baka i djeda. Odškolovala se, osnovala je obitelj i sretna je – prepričala nam je udomiteljica.
Rodbina obitelji Hamer objeručke je prihvatila svu njihovu djecu. Nije se propuštao nijedan rođendan u kući. Za svaki su rođendan djeci poklonili darove i torte sa svijećama. Nekima od djece to je bilo ujedno prvi put da su uopće dobili tortu i imali priliku puhati u svijeće. Uvijek nastoje svakom djetetu koje je kod njih priuštiti sve isto kao i vlastitoj djeci, s ciljem da vide da su prihvaćeni i voljeni.
– Odradili smo jako puno pričesti i firmi u životu, a koliko smo novaca potrošili na sve to. Nikad nas nije bilo ispod 25. Htjeli smo im priuštiti sve ono što i svojoj djeci. U šali kažemo da smo potrošili za jedan lijepi Mercedes kad se sve zbroji, ali nije nam žao.
Devedeset posto djece koja su došla kod njih su romske nacionalne manjine. Prilagođavanje djeteta na novu okolinu ide postepeno i trebaju s njima postupati jako pažljivo. Često kod njih dolaze traumatizirana djeca. Susjedi su na početku sa strahom gledali na djecu koju su primili u svoju kuću, ali su se s vremenom navikli.
– Susjedi su nas pitali zašto smo uzeli Rome, a takvu lijepu i dobru djecu smo imali. Poludjela sam na te izjave. Bože mili, pa to su isto djeca koja su jako inteligentna. Oni isto trebaju priliku, ali treba s njima raditi – napomenula je Bernarda koja je sa svojim dobrim odgojem djece brzo ušutkala zle jezike u selu.
Na kraju je kazala da im je najveća želja da se u sustav udomiteljskih obitelji uključe mladi ljudi jer su kapaciteti za smještaj djece bez odgovarajuće skrbi u Međimurskoj županije jako mali u odnosu na trenutne potrebe. Nadaju se da će novim uvjetima koji se predviđaju u zakonu za udomitelje stvari promijeniti nabolje u narednim godinama.
– Ako imate srca i mjesta, otvorite dom djetetu kojemu je to potrebno – poruka je obitelji Hamer koja svim svojim snagama u suradnji s Udrugom udomitelja djece Međimurja radi preko nekolicine projekata na promoviranju udomiteljstva i edukaciji stanovništva.
