Puno se radi, od toga nitko ne bježi i nekada nije lako, ali onaj ljudski faktor mora opstati i u najtežim prilikama, kaže Alen Kajmović, direktor Vajde
Blagdanski dani koji su pred nama uvijek imaju jedan poseban štih, značenje i toplinu, a svaki znak pažnje ima izuzetnu težinu. A naročito u ovom vremenu lude pandemije kada se sve nekako okrenulo naopako pa svaka ljudskost dobiva dodatnu vrijednost. Ne zaboravimo da je ovo vrijeme darivanja, posebice obiteljskog u kojem želimo obradovati baš one koji su nam najmiliji. Tako se Vajda odlučila postaviti prema svojim umirovljenicima i obradovati one koji su nekada podizali tu tvrtku, gradili je dio po dio kako bi dočekala da postane ovo što je danas. Uspješna tvrtka koja se sve češće spominje kao primjer dobrog gospodarenja i etičkog poslovanja.
Tako smo tragom i hvalom jednog Vajdovca, umirovljenika Zlatka Marciuša, provjerili što se to događa u Vajdi i zamolili za komentar Alena Kajmovića, predsjednika Uprave.
Vrijednost dara mjeri se radošću koju je izazvao
– Još smo prošle godine jasno i glasno poslali poruku kako će se Vajda brinuti ne samo za svoje ljude, radnike, nego i za svoje umirovljenike. Velika je većina tih ljudi tu bila prije mog vremena, ali to ne znači da moj član Uprave Vilim Simon ili ja osobno njih ne cijenimo, ne vrednujemo ono što su napravili u svom radnom vijeku. Svaka je tvrtka jaka koliko su jaki njezini ljudi, a ja i dalje tvrdim da svima njima Vajda i ova Uprava treba biti zahvalna na jako puno stvari. Upravo zato kada Vajda nešto slavi ili daruje, onda slavi i daruje sa svojim ljudima pa i sa svojim umirovljenicima. I što se mene osobno tiče, a i vjerujte cjelokupne Grupe Pivac, to je jasno kao dan. Oni su bili i bit će dio Vajde, zauvijek, izjavio je bez previše okolišanja Kajmović.
Tvrdi kako su reakcije s prošlogodišnjeg zajedničkog slavlja (slika gore) i komentari koji su se pojavljivali mjesecima poslije samo ojačale ovaj stav jer, kako kaže Kajmović, dar nema svoju vrijednost jer je skupocjen, brendiran, nego jer je izraz zahvalnosti, prijateljstva. – A sama vrijednost dara je upravo u tome koliko je radosti i zadovoljstva izazvao kod druge osobe, a ujedno i poruka da su nam te osobe važne. Pa to i je smisao blagdanskog darivanja, zaključuje Kajmović.
Ljudski faktor mora opstati i kad je najteže
I kako se čini, umirovljenici su itekako zadovoljni jer se ipak netko i njih sjeti unatoč tome što nisu aktivni dio današnjeg poslovanja. A s druge strane, čujemo da je i posla unatoč svim aktualnim događajima dosta.
– Prilikom jednog razgovora za posao potencijalni radnik mi govori: Čujem da se puno radi u Vajdi, i skoro sam se počeo smijati u tom trenutku. Ali u biti mi je drago da se takav glas veže uz Vajdu. Jer istina je, puno se radi, ali rad se i plaća. Da je lagano, često nije. Dosta je specifičnosti same branše, stvari o kojima morate voditi brigu pa i činjenica kako su nekada neradni dani i nacionalni praznici u Vajdi radni. Ali i plaćeni i nagrađivani… Zato kažem, nije savršeno, ali svi koji žele raditi fer i korektno, odraditi svoj posao do kraja pronaći će svoje mjesto i u Vajdi. I biti sigurni… A mi smo znali i znat ćemo to cijeniti jer onaj ljudski faktor mora opstati, posebno u najtežim prilikama, istaknuo je Kajmović.
Napomenuo je i kako su nedavno ponovno povećali plaće mesarima, ali sada u klaonici i to u prosjeku za 850 kn čime su zaokružili zacrtani plan vezan za plaće za ovu godinu.
– To samo pokazuje i kako Grupa Pivac jasno prati svaki Vajdin korak s ciljem da se Vajda ne samo pozicionira, nego i utvrdi kao primjer sjevera Hrvatske, rekao nam je Kajmović za kraj, ne skrivajući ponos.
