EKO MEĐIMURJE d.d. je najveći međimurski metaloprerađivač koji zapošljava 520 radnika i gotovo cjelokupnu metalsku proizvodnju plasira na inozemna tržišta. U široj javnosti malo je poznato da se baš u Šenkovcu izrađuju dijelovi strojeva za renomirane svjetske proizvođače kao što su Caterpillar, Komatsu, Liebherr, Wirtgen kompanije koje imaju izuzetno visoke zahtjeve za kvalitetu, a s kojima je EKO MEĐIMURJE d.d. razvilo partnerske odnose ponajprije zbog svoje visoke tehnološke opremljenosti i stručnog kadra.
Malo je tvrtki u Hrvatskoj koje se mogu pohvaliti tako suvremenim proizvodnim postrojenjem, ali i brigom za vlastiti kadar, pa je to bio povod za razgovor s Upravom EKO MEĐIMURJA d.d.
Kakva je bila poslovna 2017. i što očekujete od 2018. ?
SAŠA NOVAKOVIĆ:
2017. godina bila je vrlo izazovna, no isto tako i vrlo uspješna i to ne samo po ostvarenom prihodu i otvaranju novih tržišta, nego i zbog značajnog povećanja naše produktivnosti i efikasnosti. Pozitivni trendovi u poslovanju nastavljaju se i u 2018. godini, a prema ugovorenim poslovima možemo reći i da nam je dugoročna perspektiva odlična. Obzirom da 100% naše proizvodnje izvozimo na zahtjevna zapadnoeuropska tržišta i u portfelju imamo kupce koji su svi od reda multinacionalne kompanije, očekujemo ostvarivanje još boljih poslovnih rezultata u budućnosti. Osnovni ciljevi koje smo stavili pred nas jesu osiguranje dugoročnog rasta i stabilnosti poslovanja.
Budući da je u javnosti trenutno najaktualnija tema “primanja radnika u Hrvatskoj”, kakva je situacija u EKO MEĐIMURJU d.d. po tom pitanju?
TOMISLAV RADEK:
Budući da je još jedna uspješna poslovna godina iza nas, možemo se pohvaliti da smo uz sva ostala materijalna prava i primanja koji naši radnici imaju, u prosincu prošle godine isplatili i 13-tu plaću. Time radnicima pokazujemo da cijenimo njihov rad i zalaganje te da postignute rezultate adekvatno i nagrađujemo.
Ukoliko pogledamo prosječnu plaću, ukalkuliravši sve isplate tijekom godine, prosječna plaća u 2017. godini kod nas je iznosila oko 6.700 kn neto, a cilj nam je da već u ovoj godini pređemo granicu od 7.000 kn. Da to sve ne bi bila samo priča, već krajem 1. kvartala 2018. isplatiti ćemo nagradu svim zaposlenicima.
Također, želim istaknuti da već i danas u EKO MEĐIMURJU d.d. stotinjak radnika prima prosječnu neto plaću na godišnjem nivou od 1.000 € ili više.
Naši radnici su svjesni da upravo svakodnevnim zajedničkim radom na povećanju efikasnosti, stvaramo uvjete za ostvarivanje boljih poslovnih rezultata, kao osnovnog preduvjeta za rast plaća u budućnosti.
Svjedoci smo svakodnenog iseljavanja radnika u inozemstvu. Kako Vi gledate na tu situaciju?
SAŠA NOVAKOVIĆ:
Siguran sam da će se taj trend iseljavanja ubrzo preokrenuti zbog očekivanog rasta plaća u Hrvatskoj, a osobito u našem sektoru. Konkretno, samo na nivni vou prošle godine smo svim našim radnicima povećali materijalna prava i primanja tj. prosječna plaća u EKO MEĐIMURJU d.d. samo prošle godine rasla je za 10%. Tako da već i danas računice pokazuju da ukoliko čovjek želi u inozemstvu živjeti istim stadardom kao kod kuće – da se odlazak na rad u inozemstvo ne isplati.
Treba uzeti u obzir činjenicu da pravi majstori već i sada u Hrvatskoj dobro žive od svojeg rada. Kod nas su plaće majstora veće nego plaće profesora, a najbolji majstori imaju plaće na nivou liječnika u Hrvatskoj.
Pristojno živjeti u vlastitom domu, sa vlastitom obitelji ili pak odlazak na rad u inozemstvo u kojem ste uvijek stranac, dilema je koju svatko mora riješiti za sebe. Moje je osobno mišljenje da je već sad razlika u zaradi i kvaliteti života premala za takvu žrtvu.
Kako Vi vidite ulogu Vlade RH u pogledu odljeva kadrova u inozemstvo i općenito gospodarskog oporavka?
JURICA SOLDAT:
Odljev kadrova je strukturni problem koji negativno utječe na gospodarstvo, ali pogađa i cijelo naše društvo stoga je velika odgovornost na Vladi u rješavanju ovog pitanja.
Mi smo kao gospodarstvenici u više navrata prema Vladi iznosili prijedloge mjera koje bi pomogle rastu gospodarstva, a jedna od najvažnijih je porezno rasterećenje plaća. Naime, za isplatu prosječne hrvatske plaće koja je prema zadnjim podacima iznosila oko 6.200 kn neto, poslodavac mora izdvojiti 10.300 kn bruto. Znači, radnik od svoje bruto plaće mora odmah kod isplate uplatiti na ime doprinosa, prireza i poreza iznos od 4.100 kn ili 40% svoje plaće. Taj postotak se mora u najkraćem mogućem roku smanjiti jer samo porezno rasterećenje može dovesti do rasta i jačanja gospodarstva u cijelini.
Paradoksalna je činjenica da spadamo među zemlje s najvišim porezima na rad na svijetu, ali istovremeno ubiremo znatno manje ukupnih poreznih prihoda od rada u odnosu na zemlje s nižim porezima. Razlog toga leži u činjenici da samo propulzivno i kapitalno snažno gospodarstvo može generirati veće porezne prihode, dok porezni sustav kakav mi imamo na duži rok donosi upravo suprotno. Naša Vlada mora stvoriti preduvjete za značajniji gospodarski rast čime bi se i u proračun prikupljalo više poreza, stoga čudi ponašanje naših Vlada i nadležnih ministarstava da tu činjenicu uporno ignoriraju i provode ekspetimentalne porezne politike koje su prvenstveno u službi kratkoročnog “krpanja rupa u proračunu”.
Nadalje, od Vlade očekujemo da će donijeti mjere u smjeru značajnog povećanja neoporezivih isplata (regres, božićnica) po uzoru na susjednu nam Austriju. Velika većina poslodavaca spremna je značajno povećati te isplate, no trenutni porezni sustav je destimulirajući za takve isplate.
Obzirom da smo izvoznik, monetarna politika koju provodi HNB, a prema kojoj je kuna praktički jedna od jačih valuta u svijetu, što u svakom slučaju nije realno, također nam dodatno otežava poslovanje.
