„Međimursko meso ‘z tiblice“ upisano je u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla, objavljeno je u Službenom listu Europske unije od 30. studenog 2017. godine.
Tako je Međimursko meso ‘z tiblice postalo 18. hrvatski proizvod čiji je naziv registriran u EU.
– Čestitam našim Međimurcima na ovom postignuću. Priča o nastanku Međimurskog mesa ‘z tiblice svjedoči o stoljetnoj brizi za sigurnost i kvalitetu hrane. Naši preci nisu imali moderne tehnologije, hladnjače, laboratorije… ali su imali visoko razvijenu svijest o važnosti pravilnog čuvanja hrane. Jedna takva priča o domišljatosti i snalažljivosti stvorila je specifičan proizvod koji od danas i službeno nosi zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla koja vrijedi na području cijele Europske unije – izjavio je ministar Tomislav Tolušić.
Udruga za zaštitu međimurskih autohtonih proizvoda iz Čakovca, pokrenula je nacionalni postupak zaštite naziva „Međimursko meso ‘z tiblice“ kao zaštićena oznaka izvornosti 2013. godine. Postupak je na zahtjev stranke obustavljen 2014. godine te je ponovo pokrenut 2015. godine kao zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla, a 2016. godine je naziv „Međimursko meso ‘z tiblice“ zaštićen u Republici Hrvatskoj.
Zahtjev za registraciju naziva „Međimursko meso ‘z tiblice“ na razini Europske unije je upućen Europskoj komisiji 2016. godine. Dana 30. studenog 2017. godine objavljena je u Službenom listu Europske unije L 314 Provedbena Uredba Komisije (EU) 2017/2204 o upisu naziva „Međimursko meso ‘z tiblice“ – zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla.
„Međimursko meso ‘z tiblice“ je proizvod sastavljen od dva sastojka: „slanína“ i dimljenih i termički obrađenih komada svinjskog mesa. U proizvodnji „Međimurskog mesa ‘z tiblice“ kao sirovina se upotrebljava svježe svinjsko meso (svinjski but u komadu bez kostiju i kože, svinjska leđa i slabina, lopatica, vrat, rebra i potrbušina) i leđna slanina. „Slaníne“ su proizvod dobiven termičkom obradom leđne slanine uz kontrolirane uvjete. Termički obrađeni komadi svinjskog mesa slažu se u „slaníne“ na način da svaki komad mesa mora biti obložen „slanínama“. Zrenjem u trajanju od najmanje 45 dana dobiva se gotov proizvod „Međimursko meso ‘z tiblice“ koji je spreman za konzumaciju.
Specifični mikroklimatski uvjeti s hladnim zimama i vrućim ljetima odnosno visoka relativna vlažnost zraka tijekom čitave godine, te izostanak značajnijih zračnih strujanja (vjetrova) onemogućili su čuvanje mesa sušenjem. Obzirom da se svinjsko meso nije moglo sušiti te isto tako nisu postojali rashladni uređaji u kojima se meso moglo čuvati, Međimurci morali osmisliti kako na jednostavan način sačuvati što više svinjskog mesa, a da se ne pokvari.
„Međimursko meso ‘z tiblice“ je tradicionalan proizvod, posebne kvalitete i vrijednosti te je sastavni dio kulturne baštine međimurskog područja. Uz ostala jela međimurske tradicionalne kuhinje ovaj autohtoni proizvod se, ne samo održao u ponudi ugostiteljskih objekata i u domaćinstvu, već je i specifično pakiran našao svoje mjesto na mnogim prodajnim mjestima.
Područje proizvodnje obuhvaća teritorijalno područje Međimurske županije koja se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Omeđena je prirodnim granicama – rijekom Murom na sjeveru i istoku i rijekom Dravom na jugu. Međimurska županija je podijeljena na 3 grada i 22 općine. Gradovi Međimurja su Čakovec, Mursko Središće i Prelog. Općine su Belica, Dekanovec, Domašinec, Donja Dubrava, Donji Kraljevec, Donji Vidovec, Goričan, Gornji Mihaljevec, Kotoriba, Mala Subotica, Nedelišće, Orehovica, Podturen, Pribislavec, Selnica, Strahoninec, Sveta Marija, Sveti Juraj na Bregu (sjedište Lopatinec), Sveti Martin na Muri, Šenkovec, Štrigova i Vratišinec.
