U Međimurje graditeljstvu priučene radnike za rad na gradilištu educiraju sustavom mentorstva pri čemu strani priučeni radnici ulaze u miješane brigade pod vodstvom iskusnih mentora.
Međimurje graditeljstvo gradi velike građevinske objekte pretežito na moru. Od 163 zaposlenih njih 70 je iz uvoza: BiH, Kosovo i Ukrajina. – Ako taj broj stranaca stavimo u odnos s brojem radnika koji direktno rade na gradilištu, tada je od 108 proizvodnih radnika njih 70-ak stranaca. Većina boravi na temelju dozvole za boravak i rad, a 15 ih ima trajni boravak i njih već tretiramo kao domaću radnu snagu, kazala nam je Marija Naranđa, voditeljica kadrovske službe.
Na domaćem tržištu nema dovoljno domaće radne snage i građevinska bi operativa bez radnika iz uvoza stala pa je i Međimurje graditeljstvo suočeno s nužnom edukacijom uvozne radne snage, većinom priučene.
Dio uvozne radne snage ili nije dovoljno kvalificiran ili pak nije dovoljno educiran za rad na tehnologijama koje se upotrebljavaju kod nas. Suočeni s tom problematikom, u Međimurje graditeljstvu morali su se prilagoditi tim novim zahtjevima.
– Mi već niz godina imamo radnu snagu iz BiH i tu jezična barijera nije problem. Do prije nekog vremena radnici koji su dolazili s tog tržišta bili su kvalificirani za građevinska zanimanja, ali to je sada već radna snaga starije životne dobi. Bazen mlađe kvalificirane radne snage ispraznio se i u BiH. To je uvjetovalo potragu za radnom snagom na drugim tržištima. Velika većina naših radnika dolazi s Kosova, a nešto manje iz Ukrajine. Radnici koji dolaze iz Ukrajine nisu kvalificirani za građevinarstvo, a s Kosova dolazi otprilike 10 posto kvalificiranih. Ostali su priučena radna snaga, s iskustvom na drugačijem načinu rada od onog na našim gradilištima, kazala je Marija Halić, direktorica proizvodnje.
Pojasnila je da su u Međimurje graditeljstvu stvorili sustav mentorstva da bi odgovorili tom problemu. Strani radnici ulaze u miješane brigade pod vodstvom iskusnih mentora da bi neiskusni učili od iskusnih radnika. – Mentore stvaramo i od stranih radnika koji se svojim znanjem i vještinama nakon nekoliko mjeseci iskažu u poslu. Oni tada podučavaju druge neiskusne radnike. To je dobro i zbog jezika jer sunarodnjaci međusobno mogu bolje komunicirati.
Zbog velikih potreba za radnicima u završnim radovima morali smo prići i formiranju vlastite grupe za suhu gradnju i soboslikarske radove, ali i uložiti u njihovo osposobljavanje.
– Sve to iziskuje dodatne troškove u poslovanju s kojima je potrebno računati, a teško ih je i precizno izračunati jer obučavanje pojedinog radnika do pune efikasnosti traje različito, kazala je direktorica proizvodnje Marija Halić.
Uz sustav mentorstva i brigada u Međimurje graditeljstvu su na svoj trošak školovali poslovođe, kraniste i viljuškariste. Poslovođe su školovali u Graditeljskoj školi, njih pet, a viljuškariste i kraniste osposobljavljavali preko jedne privatne firme koja se time bavi. Uz to uzimaju i na praksu zidare, učenike iz Graditeljske škole.
Dakako da su sve to dodatni troškovi za firmu jer je potrebno vrijeme da priučena radna snaga postane efikasna.
Uz to njihovi djelatnici odlaze na razne edukacije i seminare vezane za upoznavanje s novim tehnologijama i materijalima. Često i proizvođači materijala nude seminare i edukacije za osposobljavanje. Zaključno, u novije vrijeme građevinske firme, pa tako i Međimurje graditeljstvo, suočene su s kontinuiranom s potragom radne snage i paralelno i s njihovim osposobljavanjem jer domaće tržište kronično pati od nedostatka građevinskih radnika.
