– Preživio sam dva infarkta, ali ništa me ne može „ pokositi“. Još se uvijek dobro držim– kazao nam je Franjo Polanec iz Selnice kojeg smo jučer posjetili na proslavi njegovog 90. rođendana. Posjetom je bio ugodno iznenađen, kao i ostatak članova njegove velike obitelji koji su se okupili kako bi svome ocu, djedu i pradjedu uputili najljepše želje povodom ove okrugle brojke.
Franjo Polanec rodio se 2. studenog 1927. godine. Za njegove ga godine zdravlje još uvijek dobro služi. Malo teže hoda i slabije čuje pa zato mora nostiti slušni aparat, no još je vitalan i pun elana. Njegov recept za dug život, kako nam je ispričao, je umjerenost u svemu.
Cijeli radni vijek proveo je u slovenskoj tvrtki Nafta u Lendavi u kojoj je naposljetku bio poslovođa. Po struci je naftni tehničar, a nakon što je 1985. godine otišao u mirovinu počeo se intenzivno baviti poljoprivredom. Veliko mu je veselje bio vinograd, pčelarstvo te raketarstvo, no sve je to zbog starosti prije nekoliko godina prepustio svojoj djeci.
Franjo danas živi u kući sa svojom ženom Marijom i najmlađom kćerkom Bernardom i njezinom obitelji. U mlađim je danima bio aktivan u politici te je obnašao funkciju predsjednika mjesne zajednice u Zebancu. Početkom Drugog svjetskog rata otišao je u vojsku u JNA gdje je imao čin poručnika. Odlikovan je tri puta za vojne zasluge, između ostalog, i Redom zasluga za narod srebrnog vijenca u SFRJ.
Ima 17 unuka i 16 praunuka
U razgovoru se prisjetio i svojeg prvog susreta sa ženom Marijom s kojom je u braku već 64 godine. – Nekada se nije toliko „oferalo“ kao danas kad to traje i po pet godina. Znali smo se tri mjeseca i nakon toga smo se vjenčali– dodala je njegova osamdesetdvogodišnja žena Marija.
Iz njihova braka rodilo se sedmero djece: Ivan, Julijana, Branko, Franjo, Marija, Božica i Bernarda. Franjo i Marija imaju danas ukupno 17 unuka: Damir, Valerija, Renato, Martina, Snježana, Monika, Mihael, Valentina, Marijana, Tomislav, Aleksandra, Matija, Marko, Robert, Sara, Petra i Luka te 16 praunuka: Goran, Josipa, Karlo, Fran, David, Dino, Ivan, Lovro, Helena, Darija, Fabijan, Jan, Lara, Nera, Tin i Thomas. Kako saznajemo, na putu je i sedamnaesti unuk pa će uskoro imati razloga za još jednu proslavu.
– Kod njega nikad nije bilo nervoze i panike. Cijeli je život smireni i živio je bez stresa, ali se sve uvijek napravilo na vrijeme. Jako je volio svoj posao– kazala nam je njegova kćerka Marija koja mu je s ostatkom braće pripremila ovu proslavu povodom 90. rođendana.
Franjo nam kaže da se nekada živjelo puno teže, no sve su radili s veseljem i ništa im nije bilo teško. Sretan je što je uspio svu djecu školovati te se danas jako ponosi svojim unucima koji su svi od reda odlikaši.
– Prije tri godine je još vozio auto i traktor. Još uvijek dobro pamti. Služi se i mobitelom koji smo mu kupili. Jedan mu se slomio pa je sam zaželio da mu nabavimo novi kako bi mogao njime telefonirati– ispričao nam je njegov unuk Renato Vinko, inače ravnatelj Gospodarske škole u Čakovcu.
