Fašnik, fašjek, fašnjek neki su od lokalnih naziva u Međimurju za stari narodni običaj tri dana ludovanja kojim se obilježava skori kraj zime i početak proljeća. Istina, danas svako naselje ima svoje obilježavanje, svoju povorku i veselicu na koju zove goste tako da se maškarada rastegla na gotovo cijeli mjesec.
No, naši stari obilježavali su fašenjsku nedelju, pondelek i tork. Nedeljom su maškori obilazili kuće, pjevali prigodnu pjesmicu i dobivali krafne, bombone i novac. Kuće su mirisale po krafnama, gazdarice su se hvalile čije su bolje, veće i imaju ljepši miris.
Fašenjski pondelek bio je “ženski den”. Žene su odlazile po kvosa jedna k drugoj a navečer je bila zabava s živom muzikom na koju je muškima bio zabranjen ulaz.
Kulminacija fašničkog ludovanja bio je u utorak, uglavnom s povorkama i naravno, zabavom za cijelo mjesto. Pekla se i nova tura friških kraflina.
Svi su te dane dobro koristili za zabavu i jelo jer u srijedu slijedi post, odnosno Pepelnica kojom započinje 40 dana vremena korizme, odricanja i pripreme za najveći kršćanski blagdan Uskrs.