Vrtni centar Iva poziva vas da u prosincu odaberete zelenilo božikovine, jele ili bora. Idealno je vrijeme za zimzeleno drveće.
Sasvim je u redu zimi više voljeti, češće pričati i više se zanimati za zimzeleno nego listopadno drveće. Da nije njih možda bismo izgubili nadu u povratak toplijih dana. Ako tlo nije smrznuto i zimi možemo saditi drveće. Bolje u prosincu, nego u travnju. Sjećate se onih starinskih čestitki koje ste pronalazili po bakinim kutijama kad ste pospremali tavan? Božićne su čestitke obično negdje u kutu imale nacrtano nekoliko bodljikavih tamnozelenih listova i uz njih jarkocrvene bobice. To je božikovina, božika, božje drvce, na engleskom je holly. Stručno joj je ime Ilex aquifolium.
BOŽIKOVINA – Ilex
Kod naše božike (Ilex aquifolium) grančice su zelene i nešto bridastih rubova. Na debljim grančicama i deblu stvara se, isprva glatka kasnije ispucala svjetlosiva ponešto plutasta kora. Pupovi su kratki, ušiljeni. Listovi su na dosta kratkim peteljkama, jajoliki ili ovalno-eliptični, kožasti, tamnozeleni, sjajni na gornjoj strani. Na izbojcima koji nose cvjetove listovi su ravnog ili lagano nazubljenog ruba a na sterilnim izbojcima jače nepravilno valovitog, trouglasto nazubljenog i bodljikavog ruba. Biljka je to koja voli rasti na pjeskovitim tlima s dosta vapna. Najradije se smjesti u polusjenovitom mjestu. Raste sporo, a može doživjeti i nekoliko stotina godina starosti; u tom slučaju naraste kao drvce i do 10m (inače 3-5m).
Ima i nekih novijih klinaca s prezimenom Ilex, s izgledom vrlo blizu naše božikovine, s uvjetima uzgoja puno širim, a rastom i snagom izdržljivijih od Ilex aquifolium. Ako nas netko sad pita za sadnju zimzelene živice kod nas, možda mu preporučimo Ilex meserveae. Možete naizmjenično saditi kultivare Blue Prinz (muški) i Blue Angel (ženski) pa nek se isprepletu pa će, kad tad cijela živica biti s bobicama.
BOR
Borovi samo u mladosti imaju pršljenast raspored grana a kasnije u starosti im krošnja više nalikuje nekom bjelogoričnom drvetu nego smreki. Njihova prozračna krošnja odlična je zaštita od sunca za biljke posađene pod njima. Zato su oni idealni susjedi za biljke koje vole polusjenu, kao što su rododendroni i azaleje. Osim zasjene bor daje i kiseli malč od iglica za biljke ispod sebe. Bor na kvalitetu tla nije naročito osjetljiv ali zato ima velike potrebe za svjetlom. Ne podnosi nikakvu zasjenu. Oni su djeca Sunca. Rod borova obuhvaća oko 100 vrsta vazda zelenog drveća (rjeđe grmlja) sjeverne polutke. Kod nas su najčešći
bijeli (Pinus sylvestris) i crni bor (Pinus nigra). Obični, bijeli bor (Pinus sylvestris) autohton je u Hrvatskoj i naraste do 40 m. Češeri su svjetlosmeđi ili sivkasti, sa izraženom kratkom drškom na kojoj vise.
JELE
Rod jela (Abies) obuhvaća više vrsta vazda zelenog drveća iz umjerenih područja sjeverne polutke. Kao i smreke, razgranjuju se pršljenasto ali im grančice uglavnom ne vise. Iglice se drže izbojka pločasto proširenom bazom. Iglićna je brazgotina plitka i okruglasta, te je radi toga granćica glatka. Vrlo dekorativne jeline plosnate iglice su kod večine vrsta s gornje strane sjajno zelene a s donje imaju dvije izražene bijele pruge pući. Kora debla dugo je glatka, sivkasta, s mnogo smolnih vrečica. Muški su cvatovi u pazušcu najgornjih
iglica, a ženski na vrhu izbojka. Češeri su kod jela uspravni, valjkasti, dozrijevaju iste godine, rasipaju se ostavljajući samo češerno vreteno. Sjemenke su po dvije na plodnoj ljuski. Nepravilne su, trouglaste i obiluju smolnim mjehurićima.
Iz ove hladne perspektive priče o vrtu mogu izgledati nestvarne. Zato sadimo drveće da bismo zdravije živjeli!
