22-godišnji Vinko Jakopić iz Železne Gore uspješno usklađuje faks s poslovima u vinogradu i restoranu, i sve to radi s osmjehom na licu.
Vinko Jakopić iz Železne Gore, 22-godišnji student agronomije, naizgled s lakoćom balansira fakultetski život sa životom u vinogradu, podrumu i restoranu te sa svojim životom kao član Tamburaškog sastava Podrumari. Rijetko kad ima slobodnog vremena, a kada se takva prilika i ukaže, Vinko će radije to vrijeme iskoristiti produktivno umjesto da ne radi ništa. Stoga smo imali i sreće da smo ga uspjeli uhvatiti za intervju – samo smo morali pričekati trenutak kada nije ni na faksu, ni na svirci, ni u vinogradu, ni u restoranu. Idealan trenutak za to ukazao se jednog kišnog popodneva.
Kako si ušao u svijet glazbe?
– Krenuo sam još od malih nogu. Sjećam se kad sam kao klinac doma svirao s mojim djedom. On inače još i dan danas svira bisernicu. Tako je i mene krenuo podučavati na braču. I naravno, s vremenom sam postajao sve bolji. Ali sve je ozbiljnije krenulo tek puno godina kasnije, negdje 2016. godine, kada se ponovno pokrenuo KUD Sveti Jeronim u Štrigovi. Sjećam se da smo na prvu probu došli samo dvojica, ja i još jedan prijatelj. Ali to nije ništa promijenilo. Dobili smo svojega učitelja i počeli svirati – ja sam tamo svirao bisernicu. S vremenom je KUD postajao sve popularniji i dobivali smo sve više i više članova.
Kako su nastali Podrumari?
– Naša prva svirka, još prije nego smo se zvali Podrumari, je bila na jednom osamnaestom rođendanu. S jednom prijateljicom sam se vozio autobusom iz srednje škole, skupa smo sjedili i onda me pitala ako bi htio na njenom rođendanu malo zasvirati. Ja sam bio za, ali sam rekao da ću sa sobom dovesti par tamburaša iz KUD-a. Problem je bio što smo tada znali samo tri-četiri pjesme. Ali eto, došli smo na rođendan, odsvirali smo te tri-četiri pjesme i fešta je bila jako dobra. Uz to smo i dobro zaradili. Tada smo vidjeli da to ima veliki potencijal i počeli smo ozbiljno o tome razmišljati. S vremenom sam osmislio i ime za naš sastav, a ostali su ga prihvatili nakon malo nagovaranja.
Ako se nađe na nekoj fešti (gdje Podrumari ne sviraju), Vinko redovito i drage volje sa svojom gitarom zna „priskočiti u pomoć”, a nerijetko i zasjeni glavnu točku.
U ostatku intervjua Vinko govori o svojem omiljenom instrumentu, životu na faksu i goricama, te o planovima za budućnost.
Cijeli intervju s Vinkom pročitajte u najnovijem broju Međimurskih novina, koji je u prodaji od danas!
Znate li za koji nogometni klub navija novi papa?
