Uskrsni krijes običaj je bez kojeg ne može proći nijedna Velika subota u Međimurju.

Spomenete li vuzmenku nekome tko nije iz Sjeverne Hrvatske vjerojatno će misliti da se radi o nekoj gospođi ili lutki koja simbolizira uskrsni običaj poput one koja se u mnogim krajevima naše zemlje pali u pokladno vrijeme. I ne bi im mogli zamjeriti, jer Hrvati znaju više o grčkoj ili rimskoj mitologiji i vjerovanjima, nego o onim slavenskim.

Slaveni su također štovali prirodu i iz nje dobivali inspiraciju za stvaranje bogova i nadnaravnih bića te priča i legenda o njima. Gdje je priroda bila zanimljivija, poput Like, Istre ili Sjeverne Hrvatske tamo je mašta bila bujnija. Neke priče i običaji toliko snažno žive u našem folkloru da su opstali i nakon dolaska kršćanstva, a najviše ih je tijekom blagdana kao što je Uskrs.

Vuzmenka ili uskrsni krijes jedan je takav običaj bez kojeg ne može proći niti jedna Velika subota uoči Uskrsa u Međimurju. Davno prije u tom su kraju vjernici Veliku subotu provodili u molitvi i postu posjećujući posebno uređen Isusov grob u Crkvi prisjećajući se njegove muke, smrti i uskrsnuća, a navečer bi se pred crkvom slagala hrpa od drva, odnosno lomača, koja se palila na iskonski način, trenjem drveta o drvo ili kresanjem kamena o kamen. Vatru bi palio svećenik, pored nje bi se okupljala mladež, a kasnije bi svatko nosio kući malo posvećene vatre s vuzmenke kako bi se novim plamenom obnovila ona na ognjištu, piše dnevnik.hr.

Ostavi komentar