Velika je subota dan za vuzmenke diljem Međimurja: Znate li odakle potječe ovaj običaj?

Društvo sportske rekreacije Grabanice iz Nedelišća na prošlogodišnjoj vuzmenki
Društvo sportske rekreacije Grabanice iz Nedelišća na prošlogodišnjoj vuzmenki

Uskrsni krijes običaj je bez kojeg ne može proći nijedna Velika subota u Međimurju.

Spomenete li vuzmenku nekome tko nije iz Sjeverne Hrvatske vjerojatno će misliti da se radi o nekoj gospođi ili lutki koja simbolizira uskrsni običaj poput one koja se u mnogim krajevima naše zemlje pali u pokladno vrijeme. I ne bi im mogli zamjeriti, jer Hrvati znaju više o grčkoj ili rimskoj mitologiji i vjerovanjima, nego o onim slavenskim.

Slaveni su također štovali prirodu i iz nje dobivali inspiraciju za stvaranje bogova i nadnaravnih bića te priča i legenda o njima. Gdje je priroda bila zanimljivija, poput Like, Istre ili Sjeverne Hrvatske tamo je mašta bila bujnija. Neke priče i običaji toliko snažno žive u našem folkloru da su opstali i nakon dolaska kršćanstva, a najviše ih je tijekom blagdana kao što je Uskrs.

Vuzmenka ili uskrsni krijes jedan je takav običaj bez kojeg ne može proći niti jedna Velika subota uoči Uskrsa u Međimurju. Davno prije u tom su kraju vjernici Veliku subotu provodili u molitvi i postu posjećujući posebno uređen Isusov grob u Crkvi prisjećajući se njegove muke, smrti i uskrsnuća, a navečer bi se pred crkvom slagala hrpa od drva, odnosno lomača, koja se palila na iskonski način, trenjem drveta o drvo ili kresanjem kamena o kamen. Vatru bi palio svećenik, pored nje bi se okupljala mladež, a kasnije bi svatko nosio kući malo posvećene vatre s vuzmenke kako bi se novim plamenom obnovila ona na ognjištu, piše dnevnik.hr.

Ostavi komentar