Kakva je perspektiva i pozicija tekstilne i obućarske industrije u europskom okruženju bila je tema strukovne grupe tekstilne i obućarske industrije u Međimurskoj županiji u kojoj je posao nalazio 15 zaposlenih i koja stvara 10 posto međimurskog BDP-a, a 80 posto je okrenuta izvozu, ali i bremenita problemima.
S 20 posto manja davanja državi, u Meisu bi plaća bila 4.500 kn
Snježana Dominić, dopredsjednica strukovne grupe tekstila i obuće direktorica Meisa na pitanje s kakvim se problemima susreću u svom poslovanju kazala je s jako velikim i oni su vezani uz nedostatak ljudi.
– Kada su se otvorile granice bilo je za očekivati da ćemo imati odljev radne snage. S druge strane tržišta je nestalo 90 posto hrvatskih proizvoda, nema više jednog MTČ-a koji je bio ponos bivše države, a i Hrvatske. Sve je nestalo sve uvozimo i prisiljeni smo raditi za strane brendove. Stranci su došli u Hrvatsku da zarade zbog jeftinije radne snage. Davanja prema državi su enormna. Godinama nam se obećava da će se nešto napraviti kao tekstil, obućarstvo da će se smanjiti ta davanja. Svake godine dajemo prijedloge za rasterećenje. Cilj svih nas je da se davanje prema državi smanje da bi mogli podići plaće našim radnicima. Ali nema sluha za to. Uvijek je nešto ispred nas od Agrokora do brodogradnje da ne nabrajam koliko ima firmi koje su državi od strateškog značaja, ali ni jedna iz Međimurja. Tekstilci i obućari najviše pune državni proračun. Imamo male plaće, ali nas je jako puno. Evo u našem Meisu d.d. država još uvijek drži 70 posto vlasničkog udjela.
U njemu radim 37 godina, od svoje 17-te godine i u dobru i u zlu. Dijete sam inozemaca, ali mi nikad nije palo na pamet da napustim Hrvatsku i da odem za karijerom negdje drugdje. Vjerujete svaku kunu koju zaradimo u firmi usmjeravam prema radnicima, skromno kako imamo tako se pokrivamo; od jubilarnih nagrada do socijalne note. Radnici za mene nisu broj, nego ih gledam kao čovjeka. Stimuliram ih onim što imam, od skromnih božićnica, uskrsnica do čokolada za Valentinovo, do čestitke i drugim sitnicama što ne mogu s povišenjem plaća. Još da država uvaži to što mi već 10 godina uredno popunjavamo prijedloge kako da potaknemo te grane. Samo da nam 20 posto smanji država davanja, tih 20 posto bi usmjerili prema radniku. To bi bilo 4500 kuna neto isplate plaće i puno ljudi, majki s malom djecom bi ostalo u Hrvatskoj. Ali nema apsolutno sluha. U deset godina kako vodim firmu obraćala sam se svim vladama, ministarstvima. Svi su me saslušali, ali nitko nije napravio ništa. Najsvježiji primjer je Zrinski firma koja je otišla, jedan dugogodišnji brend u privatnim rukama, ali i brodogradnje je u privatnim rukama, zar ne? Ali oko Zrinskoga nitko nije postavio ni jedno pitanje, kazala je Dominić.
Jagoda Divić, pomoćnica direktorice u sektoru za industriju Hrvatske gospodarske komore kazala je da za početak treba razdvojiti tekstil i odjeću.
– U proizvodnji tekstila rastu plaće i raste broj zaposlenih i broj tvrtki. U odjevnoj industriji su potpuno suprotni pokazatelji, pad se bilježi po svim ovim, parametrima, zbog toga jer su u pitanju “lohn poslovi”.
Ukoliko tvrtke bilo da se radi o kožarima ili tekstilnim tvrtkama ne ulažu u vlastiti proizvod, ne ulažu u izvoz onda su ti pokazatelji iz godine u godinu sve negativniji. Oni koji su našli izlaz na vanjsko tržište ulažu u visoke tehnologije. Ako pričamo o odjeći to je izrada radne i vojne odjeće. Firme koje se time bave bilježe porast broja tvrtki i zaposlenih rast i novootvorenih tvrtki. Na globalnom i europskom tržištu je područje tehničkog tekstila u velikom porastu. Sve što je izraslo na tekovinama industrije 4.0 doprinosi i visokim tehnologijama, pametnim materijalima, funkcionalnim materijalima. Tekstil više nije konac i igla. To su ključne napredne tehnologije i inženjeri. Imate odjeću za sport koja mjeri otkucaje srca itd. U tom smjeru se razvija industrija i u području kože i obuće. Upravo tehnički tekstili se sve više proizvode za korištenje u drugim industrijama automobilskoj, prehrambenoj industriji i brodograđevnoj, ali ne na onoj kakva je naša u poduzećima koja gasimo.
Divić je također govorila o tome kakva je situacija u drugim europskim zemljama.
– U Europi je ostalo jako malo velikih kompanije svega 1 posto od ukupnog broja. Preostalih 99 posto su male i srednje firme. One se lakše održavaju na tržištu zbog svoje fleksibilnosti i u njima radi 1,7 milijuna zaposlenih. Lider u proizvodnji tehničkog tekstila je Njemačka u kojoj se proizvede 25 posto te vrste tekstila koji se koristi u drugim industrijama. Proizvodnja tekstila je i u Hrvatskoj isplatljivija od proizvodnje odjeće. Plaće u proizvodnji tekstila su za oko 800 kuna veće nego u industrijama koje proizvode odjeću, uglavnom vezanu za “lohn poslove”, za strane brendove.
Industrija 4.0 potpuno je novi oblik organizacije proizvodnje temeljene na konceptu pametnih tvornica koje se koriste informacijskom i komunikacijskom tehnologijom za digitalizaciju poslovnih procesa kako bi kreirale prednosti poboljšane kvalitete, nižih troškova i povećane učinkovitosti proizvodnje, metodom uspostave komunikacije između strojeva, ljudi i proizvoda. Temelji se na brzom povezivanju online svijeta i industrijske proizvodnje. U sljedećih nekoliko godina Europa planira uložiti više od 500 milijuna eura u razvoj Industrije 4.0. i digitalizaciju poslovanja.
Što se tiče budućnosti spomenutih industrija u Europi, trendovi pokazuju da Europa manje uvozi, a povećava izvoz u Aziju. Europa skuplje proizvode izvozi u Aziju, a uvoz u Europu se smanjuje.
– Tekstilna i obućarska industrija sudjeluju s više od 16 posto u ukupnom hrvatskom izvozu, odnosno s približno 10 posto BDP-a. Bilježe rast izvoza, ali i uvoza, no prosječne su mjesečne plaće niske, što bi trebalo mijenjati kako bi se privukli i zadržali mladi kadrovi. Osobito je perspektivno područje tehničkog tekstila. Potrebno je promijeniti ustaljene načine poslovanja te se okrenuti novim trendovima koji su pred vratima, ističe Jagoda Divić.
I za kraj što i kako dalje? U Međimurskoj županiji u tekstilnoj industriji posluju 74 firme i zapošljavaju preko 3000 zaposlenih. Pozitivno posluju, 80 posto proizvodnje izvoze, a prosječno isplaćuju 3.447 kuna plaće. U usporedbi s razdobljem prije krize svi pokazatelji u pozitivnom smislu nadmašuju one prije krize. U obućarskoj industriji u Međimurskoj županiji posluje 8 firmi koje zapošljavaju 1690 djelatnika. Posluju pozitivno, također 80 posto za izvoz. Njihova plaća u prosjeku pak je na svega 3.103 kune. Prije krize ova je djelatnost iskazivala gubitke, a sada dobit.
No i jednoj i drugoj industriji najveća slaba točke je kako postići motivaciju za mlade da ih se privuče u tekstilna i obućarska zanimanja.
– Jedino ako se povećaju plaće, to je početak i kraj priče i točka, kazala je Snježana Dominić i prekinula sve druge rasprave oko toga što bi drugo moglo motivirati mlade za ulazak u te industrije.
Foto: Zlatko Vrzan
