I danas hobli daske za dogu, upotrebljava švarblu i hoblič, nikad nije učio trigonometriju no kutove i kružnicu ima u malom prstu. Malo tko će na prvu pogoditi da se radi o pintaru, odnosno starom međimurskom majstoru, zanatliji koji izrađuje doge, lagve ili bačve. 

Čuvar tradicije ručne izrade bačvi

Zanat je to koji se više ne može vidjeti u izvornom obliku, iako bačvari i danas postoje na tržištu. Ručni rad i ručni alat zamijenili su strojevi i mašine, unaprijedila je i ubrzala tehnologija. Doduše, pojedinci još uvijek poštuju dio tradicije i koliko-toliko se još drže starih navada. S druge pak strane, stara međimurska pintarija danas se može vidjeti isključivo kao turistička atrakcija na kojekakvim događanjima vezanim uz tradiciju i starinu. 

Nažalost, još uvijek u prezentaciji pojedinaca. Jedan od čuvara te tradicije je i Stjepan Globar iz Donjeg Vidovca.

 – Kako u to vrijeme nije bilo nikakvih strojeva ni mašina pa ni bušilica, kvaliteta i izgled bačve ovisio je o vještini pintara i njegove ruke te oštrini alata, pojasnio nam je pintar Stjepan, izdanak višegeneracijske pintarske obitelji.

Nije atrakcija sam način izrade bačve već i alat kojim se koristi tako da se ljudi čude “neviđenim i čudnim” alatkama, za koje, kaže naš sugovornik, ni ne znaju spada li u oružje ili pak alat za rad.

 – Smiješno je i kad pokušavaju izgovoriti te stare nazive poput švarble, hobliča, dodaje. I dok su drugi narodi ponosni na nešto takvo, nama je to tek prolazna zanimljivost.

Više o zanimljivoj temi možete pročitati u tiskanom izdanju Međimurskih novina koje možete nabaviti diljem Međimurja!

 

Ostavi komentar