Na Međunarodni dan žena trebala bi se slaviti ekonomska, politička i društvena dostignuća žena u svijetu.
Međutim, od svih ljudskih prava ustanovljenih i izborenih kroz stoljeća (a koja i danas predstavljaju neupitne ideale modernih demokracija) prava žena realiziraju se najsporije i najteže, najviše su podložna eroziji i najčešće se izigravaju.
Ova tvrdnja zasnovana je na poraznim statistikama UN-a koje kažu da gotovo dvije trećine nepismenih odraslih ljudi u svijetu čine upravo žene, s tim da se ta brojka ne mijenja na bolje već dva desetljeća! Diljem svijeta tek svako peto mjesto u državnim parlamentima drže žene, a ženski lideri država ili vlada i danas se mogu izbrojiti tek na prste para ruku.
U privatnom sektoru, manje od 5 % izvršnih direktora u 500 vodećih svjetskih korporacija su žene.
Prema Forbesovoj listi milijardera, od 500 najbogatijih ljudi na svijetu samo 55 je žena.
Žene za puno radno vrijeme zarađuju i do 30 % manje od muških kolega za isti posao. Osim toga, čak oko 600 milijuna žena (čak 53 % zaposlene ženske populacije) radi nesigurne poslove i najčešće nisu zaštićene nikakvim zakonima o radu.
Izvješća UNICEF-a govore kako je nasilje “globalna realnost” u svim zemljama i društvenim skupinama, ali za žene, djevojke i djevojčice život je i dalje i teži i opasniji nego za muškarce.
Svaka treća žena ili djevojčica u svijetu doživjela je fizičko ili seksualno nasilje u nekom trenutku svojeg života, bilo da je riječ o uznemiravanju, silovanju ili seksualnom iskorištavanju kroz prostituciju ili pornografiju. Međutim, najporaznija činjenica jest ta da se najviše nasilja događa u obitelji – iako bi obitelj trebala biti najsigurnije mjesto za žene i djecu.
Kako je s pravima žena u Hrvatskoj?
Prava žena u Hrvatskoj prečesto su deklarativne naravi – u stvarnosti ona ostaju mrtvo slovo na papiru. Na žalost, danas svjedočimo tome više nego ikada.
Žene, danas, u Hrvatskoj, potplaćene su radnice na nesigurnim radnim mjestima, njihov karijerni napredak nalik je beskrajnom maratonu u labirintu punom prepreka. I sve izraženije siromaštvo, kao posljedica dramatičnog raslojavanja hrvatskog društva, poprima žensko lice. Plaće žena i dalje su manje od plaća muškaraca, one rade na lošije plaćenim poslovima i posljedično imaju znatno manje mirovine.
Još uvijek je iznimno malo žena na rukovodećim položajima, a participacija u političkom životu uglavnom je rezervirana za „muški klub“. Podizanje djece, skrb o ovisnim članovima obitelji i kućni neplaćeni rad – podrazumijevaju se.
Rodno utemeljeno nasilje sve je brutalnije, stopa femicida raste iz godine u godinu, a nemar i nečinjenje institucija žene i djevojčice žrtve nasilja iznova zlostavlja i zauvijek ubija njihovo povjerenje u one čija je zadaća da ih štite.
Ni ona temeljna prava žene – pravo da odlučuje o svome tijelu i pravo na odluku o broju djece – nisu zajamčena. Pravo na dostupan pobačaj izigrano je pravom na priziv savjesti ginekologa, koje, zamaskirano u obvezu poštivanja ljudskog prava, ne predstavlja ništa drugo do nastojanje konzervativnih i crkvenih krugova da ograniči prava žena, odnosno, da njihovu društvenu ulogu svede isključivo na onu reproduktivnu.
Žene su žrtve nehumanih i bolnih tretmana na ginekološkim bolničkim odjelima, a njihovo dostojanstvo povrijeđeno je minoriziranjem tog problema.
Seksizam je prisutan u svim sferama društva, a rodni stereotipi duboko su ukorijenjeni i široko tolerirani.
Zato je više nego ikada potrebno dići svoj glas, hrabro i beskompromisno se suprotstaviti i oduprijeti diskriminaciji, ušutkavanju, marginalizaciji, ponižavanju i zanemarivanju.
Više nego ikada potrebno je glasno viknuti „DOSTA!“ patrijarhalnim i klerikalnim snagama i ne dopustiti da reduciraju stečena prava žena i vraćaju hrvatsko društvo u srednji vijek!
Socijaldemokratski forum žena SDP-a uvijek se suprotstavljao dogmama. Politička snaga socijaldemokratkinja oduvijek se očitovala u borbi za pravedno i ravnopravno društvo, za slobodu, emancipaciju žena i rodnu ravnopravnost.
Tim putem nastavljamo i dalje!
