Ukupna površina šuma u Međimurskoj županiji 7710 hektara. Ukupna drvna zaliha je nešto više od 2 milijuna kubika drva, što je po mišljenju Marija Vlašića, dipl. ing. šum., iz Hrvatska poljoprivredna savjetodavna služba za šume, izuzetno velika drvna masa.
Rezultat je to službenih izmjera koje su pokazale pravo stanje šuma u Međimurju, nasuprot ranijim procjenama koje se nisu temeljile na izmjerama pa se govorilo da je u Međimurju izuzetno loša drvna zaliha od 80 do 120 kubika po hektaru. Međutim, stvarni podaci su pokazali puno bolje stanje, 281 kubik drven mase po hektaru.
U Hrvatskoj je 49 posto prostora pod šumama s 418 milijuna kubika drvnih zaliha. Od tih površina 73 posto je državnih šuma, 24 posto privatnih, a tri posto su državne šume koje koriste druge pravne osobe.
U Međimurju većina šuma privatna
Međimurska županija je, za razliku od drugih regija u Hrvatskoj, specifična po tome da je većina šumskog prostora u vlasništvu privatnih šumoposjednika, a ne u vlasništvu Hrvatskih šuma. Druga naša specifičnost je izuzetna rascjepkanost privatnih šumskih posjeda zbog čega na tako malim posjedima nije isplativo bilo kakvo gospodarenje. Mali šumski posjedi vlasnicima služe ponajprije za grijanje vlastitih domova. To je posebno do izražaja došlo posljednjih nekoliko godina otkako je porasla cijena plinu. U vrijeme jeftinijeg plina privatne međimurske šume gotovo su zaboravljene. Zbog toga mlađe generacije niti znaju gdje im je vlasništvo, a niti gdje su međe njihovih minijaturnih šumskih posjeda.
Posljedično malo njih poznaje zakonsku regulativu i svoje obveze kao vlasnika šume, kao što je obveza čišćenja, održavanje i obnova šumskih posjeda bez obzira jeste li šumu sjekli sami ili je bila ilegalno posječena.
Zakoni su krojeni prema vlasnicima velikih šumskih posjeda, kao što su Hrvatske šume ili veći šumoposjednici kojima je isplativo gospodarenje šumama, a mali šumoposjednici kakvih je većina u Međimurju slabo je s time upoznata. Loša strana toga moglo bi biti buduće okrupnjavanje od strane poduzetnika koji će u našem šumskom botatstvu vidijeti priliku, ali tada se pojaviti novi gospodari našeg šumskog bogatstva, uključujući i gljiva i svega što u šumi raste i živi.
Bagrem nije drag šumarima, ali ga vole pčelari
Međimurske privatne šume u dobrom stanju i imaju znatno veće drvne zalihe nego što se ranije procjenjivalo. Naglasio je da je bitno da naše šume ostanu mješovite i da ostanemo kod onih glavnih vrsta drveća koje rastu u našim šumama: hrast lužnjak, hrast kitnjak, obična bukva, obični grab i sve prisutniji bagrem. Uz bukve, bagrem je najprisutnija vrsta. Nije drag šumarima s obzirom na to da je invazivna neautohtona vrsta, ali je omiljen kod pčelara zbog meda, a forsiraju ga i privatni šumoposjednici jer brzo raste kao građa za ogrjev. No upozoravaju da zbog brzog rasta guši sve druge vrste, posebice ako se šumska površina na kojoj su posječene druge vrste stabala ne čisti i održava, tada bagrem preraste i gušio druge drvne vrste. A to nije dobro jer su najzdravije mješovite šume, dok se bolesti najbrže šire u monokulturnim šumama.
