Ured državne uprave u Međimurskoj županiji odgovorio nam je da ne raspolaže s podacima o broju učenika koja su se ispisala iz osnovna škole, odnosno srednje škole zbog preseljenja s obitelji u inozemstvo, jer nije nadležan za takvu evidenciju.
Međimurska županija i Institut za migracije i narodnost u Zagrebu potpisali su ovih dana sporazum o suradnji na području društvenih djelatnosti koje obuhvaćaju turizam, iseljeničku i povratničku populaciju, nacionalne manjine i zdravstvo. Ovim povezivanjem Međimurska županija će dobiti uvid u iseljeničku populaciju Međimuraca, te njihovom interesu i želji za povratak u zavičaj.
Sve je to lijepo i potrebno, no paradoksalno je da se događa baš u vrijeme novog vala iseljavanja, cijelih obitelji, a da o tome nemamo ni najobičniju statistiku o broju otišlih. Hoće li i taj novi val iseljavanja s odmakom od desetljeće-dva biti predmet znanstvene i društvene analize kada ćemo platiti sve posljedice tog migracijskog vala.
I dok Županija i Institut za migracije tragaju za starim iseljenicima, za Međimurske novine krenuli smo u potragu za podacima za ovim novovalnim iseljenicima. Ako ništa drugo, da omekšamo zid šutnje oko tog broja. Naime, ako nitko neće navaljivati, država će se i dalje praviti da problem ne postoji, jer se iseljavanje odvija ispod radara statistike. Stvar je uređena tako da nitko nije ovlašten ni nadležan za evidenciju iseljenih, a kamoli da kreira motivacijsku politiku za ostanak u državi. S druge strane, već i ptice na grani pjevaju da će nam se ti odlasci za koju godinu obiti o glavu nedostatkom radnika i (ne)punjenje mirovinskog i zdravstvenog fonda i demografsko starenje.
Državu odlazak djece ne zanima
U cijeloj toj priči oko odljeva najveći gubitak su djeca. Ako ih roditelji odvode u ranoj dobi kako bi obrazovanje nastavili u inozemstvu, vrlo malo je vjerojatno da će se iz razvijenije Austrije ili Njemačke vratiti u Hrvatsku s kojom ih tijekom školovanja povezuje samo provođenje školskih praznika kod bake i djeda ili na moru.
Zbog toga smo pokušali doznati koliko je djece iz međimurskih osnovnih školama ove školske godine ispisano zbog odlaska sa svojim obiteljima u inozemstvo. Krenuli smo od Uredu državne uprave u Međimurskoj županiji. Naime, osnovnoškolske ustanove imaju obvezu prijaviti Uredu državne uprave promjene o broju učenika u osnovnoj školi.
Ali, ne sve promjene, nego samo ako smanjenje odnosno povećanje broja učenika utječe na broj razrednih odjela, s obzirom na to da Ured državne uprave sukladno zakonu donosi odluku o broju razrednih odjela za školsku godinu. Dakle, ispisivanje djece zbog odlaska u inozemstvo državu ne zanima, pa čak ni ako je to pojačana pojava. Za državu je to jednako kao i prijelaz u neku drugu školu unutar države. Da krivo ne shvatite, ne radi se o tome da bi država, ne daj Bože, ograničavala slobodu kretanja, nego samo da se zapita što je u državi krenulo po zlu da je građani napuštaju zajedno sa svojom djecom?
Ured državne uprave u Međimurskoj županiji odgovorio nam je da ne raspolaže s podacima o broju učenika koja su se ispisala iz osnovna škole, odnosno srednje škole zbog preseljenja s obitelji u inozemstvo, jer nije nadležan za takvu evidenciju. Ured državne uprave uputio nas je da se obratimo osnovnim odnosno srednjim školama u Međimurskoj županiji koja eventualno ima informaciju o broju učenika koja su se ispisala iz škola te odselila s obitelji u inozemstvo.
U OŠ Mursko Središće šestero djece odselilo u inozemstvo
Po savjetu iz Ureda državne uprave obratili smo se nasumice Osnovnoj školi Mursko Središće iz koje je i prema našim prethodnim saznanjima nekoliko djece ispisano zbog odlaska s roditeljima u inozemstvo. Zanimalo nas je prepoznaje li ih statistika ili ne. I ovaj put smo se uvjerili da ih službeno sustav ne prepoznaje. Da se razumijemo, ne radi se o nemaru škole ili ravnatelja, već o tome da država koja nije strukturirana tako da bi vodila računa o ljudskim resursima od najmanje dobi. Ipak zahvaljujući dodatnom trudu, ravnatelj OŠ Mursko Središće Elvis Šarić ustupio nam je podatke za tu školu.
– Možemo Vam dati podatke o promjenama koje su se dogodile tijekom praznika ove godine, u terminu od 15. lipnja do 31. kolovoza u kojem je ukupno iz škole ispisano 8 učenika. Od toga su dva učenika otišla u nove škole unutar Hrvatske, a 6 u inozemstvo, dvoje djece u Austriju, a četvero u Njemačku. Podatke ranijih godina, nažalost, ne možemo prikupiti u tako kratkom roku, ali moglo bi se procijeniti da je ovo ljeto bio povećan ispis učenika zbog preseljenja, odgovorio nam je ravnatelj Šarić. Roditelji prilikom ispisa učenika nemaju obvezu navesti razlog i buduće mjesto školovanja djeteta, istaknuo je ravnatelj.
Istini za volju, u OŠ Mursko Središće bilo je i troje novoupisanih učenika, tako da su u minusu za pet učenika od završetka prošle do početka ove školske godine. Poslao nam je i podatke o kretanju broja učenika u toj školi unatrag sedam godina. Iz njih je razvidno da je broj učenika 2010-te i sada isti – 525 učenika. U promatranom razdoblju najmanje ih je bilo 2013. godine (512), a najviše 2016. (541). Nakon toga uslijedio je pad. Na kraju školske godine u lipnju 2017. godine broj učenika je bio 530, a zatim se tijekom praznika smanjio na 525.
Problem iseljavanja stavlja se i dalje “ispod tepiha”
Da bismo saznali potpunu statistiku o broju ispisane djece zbog odlaska u inozemstvo i obuhvatili val iseljavanja nakon ulaska Hrvatske u EU trebali bismo ispitati svakog razrednika u međimurskim školama, jer jedino oni znaju pravu istinu o svojim učenicima. A nije istina da službeni državne institucije to ne mogu provesti, samo ako žele. Nije stoga čudno da precizniju statistiku o odljevu hrvatskih građana u Njemačku ima ta država nego Hrvatska koju bi itekako morao brinuti odljev vlastitih građana. Njemačka će do 2030. trebati još milijun radnika. U realnom sektoru u Hrvatskoj je zaposleno manje od tog broja.
Ne poduzme li država ništa oko poboljšanja uvjeta rada i plaća u realnom sektoru, odljev će se povećati. Treba imati na umu da u novom valu iseljavanja iz Hrvatske odlaze oni koji imaju radna mjesta, ali su nezadovoljni plaćom i životom u Hrvatskoj. Njemačka pak privlači odlazak cijelih obitelji i zbog stimulativnog dječjeg dodatka koji doseljenim obiteljima u Njemačku omogućuje da mame i ne trebaju raditi puno radno vrijeme ako ne žele, jer će uz dječji doplatak imati dovoljno sredstava da uz jednu plaću za početak pokrivaju egzistencijalne troškove života. U Hrvatskoj većina bez kredita i prekoračenja na računu s dvoje djece ni uz dvije prosječne međimurske plaće teško spaja kraj s krajem.
