16.7 C
Čakovec
Petak, 29 ožujka, 2024

PITALI SMO SUSJEDE što misle o dolasku azilanata u Kotoribu: Manje nas plaši dolazak obitelji, nego pojedinaca

– Čujte, ne bih se bojala da dođu muž, žena i djeca. Ali sve je još u zraku, kažu da je u pitanju obitelj, ali to se još ne zna. Živim sama i nije mi baš ugodno. Neće biti problem ako oni prihvate život i mentalitet Kotoribe, zaposle se, kaže susjeda Zlatica 

Četverosobni stan u Kotoribi u Kolodvorskoj ulici, u blizini Općine i željezničke postaje postat će novi dom azilantima.  Prema odgovoru Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje u stan će biti smještena obitelj s većim brojem članova. Kad je vijest izašla u javnost izazvala je buru, a kakve su reakcije u Kotoribi saznali smo od prvih susjeda. 

Katarina Mihalic-Kalinić susjeda je koja živi u prvoj kući do zgrade. 

– Uvijek smo mi u Kotoribi prvi za sve, pa ćemo tako biti i za ovu obitelj koja će se kako smo čuli doseliti u zgradu pokraj nas. Naravno da ćemo ih prihvatiti i pomoći da se osjećaju dobrodošlo. Ako dođu i s djecom kako se predviđa nama to neće smetati, neka se igraju tu u dvorištu, i mi smo imali djecu i sve je to u redu. Ja ne dijelim ljude prema nacionalnosti, vjeri ili boji kože, za mene su svi ljudi dobre volje, dobrodošli, kratko nam je ispričala preko ograde susjeda Katarina. 

Uputili smo se u trošniju zgradu koja ima dva ulaza. Jedan ima nova bijela PVC vrata, te je bio zaključan, dok drugi stariji ima interfon i zvono. Vrata su bila otključana. U novom ulazu nalazi se državni stan koji će postati dom nove azilantske obitelji. 

Na prvom katu dočekala nas je 72-godišnja Zlatica Jakupak koja u ovoj zgradi živi više od 50 godina. Živi sama, suprug joj je preminuo pa ju vijest o novim stanarima nije baš previše oduševila.

– Početkom 12. mjeseca prošle godine u državni stan na prizemlju koji je od nas odvojen posebnim ulazom, stigli su majstori. Većinom su bili strani radnici iz Ukrajine i Srbije, samo su dečki za struju i priključke bili ovdje iz Međimurja. Nitko od nas nije bio obaviješten o tome zašto se obnavlja, niti tko će doći živjeti. Stan nije imao priključak za struju, nema ju još ni danas pa su tako došli k meni da se spoje na moj priključak. Sad ja plaćam tu struju, a po obračunu mi vrate razliku, rekla je susjeda Zlatica. 

Stan se renovirao, kako nam kaže Zlatica, od 12. do sredine 4. mjeseca. Bio je u trošnom i raspadajućem stanju, a zadnja stanarka je u njemu živjela pred više od šest godina. Šezdeset godina nitko nije ulagao u stan, pa je bio u lošem stanju i vapio za obnovom. 

– Nakon renovacije majstori su mi pokazali stan koji je danas u blistavom izdanju. Sve je namješteno, dobili su od deka, pribora za jelo, krevetnina, do kuhinjskih krpa. Stan ima tri velike sobe, kuhinju, kupaonicu, dva wc-a i hodnik. Kreveti nisu bračni, nego za jednu osobu, kaže Zlatica. 

Radi se o državnom stanu pa je Zlatica zvala načelnika Ljubomira Grgeca koji također nije imao informaciju tko će biti prvi susjedi, niti kad se useljavaju. 

– Rekao mi je da zovem policiju, ali niti mi oni nisu ništa konkretno rekli, kaže stanarka. Majstori su samo između redaka rekli kako će doći velika obitelj.

– Mi sad ne znamo hoće li doći obitelj ili jednostavno više ljudi. Hoće li se oni mijenjati ili će dugoročno biti ovdje, te odgovore još ni danas nemam, ispričala je Zlatica. 

Za odgovore smo se obratili Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje, a odgovorili su nam sljedeće: 

– Stan u Kotoribi površine je 96,49 m2, obnovljen je i opremljen te mu nedostaje još priključak na električnu energiju. S obzirom na površinu stana, u stan će biti smještena obitelj s većim brojem članova, 7-9 članova. Republika Hrvatska obnavlja 64 stana u državnom vlasništvu za stambeno zbrinjavanje osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom.  Obnova navedenih stanova financira se sredstvima Fonda za azil, migraciju i integraciju i to 75 % kroz navedeni fond te 25 % sredstvima državnog proračuna. Rješenja o pravu na smještaj s definiranim datumom donose nadležni centri za socijalnu skrb. 

Ipak, stanarima nije svejedno tko će doći živjeti u njihovo dvorište. 

– Čujte, ja se ne bih bojala da znam da će doći obitelj, muž, žena i djeca. Sve je još u zraku, kažu da je u pitanju obitelj, ali to se još ne zna. Ovdje živim sama i nije mi baš ugodno jer ništa konkretno ne znam. Neće biti problem ako oni prihvate život i mentalitet Kotoribe, zaposle se. Posla ovdje ima, radnici se stalno traže, zaključuje susjeda Zlatica. 

Foto: Zlatko Vrzan

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE