Dobra i draga naša kajkavska riječ naziv je sastavka kojeg su napisale učenice osmog razreda OŠ Tomaša Goričanca Helena Srnec i Eli Hrgović, a sve zbog dva sata hrvatskog jezika kojeg je učiteljica odlučila održati na svima poznatom kajkavskom narječju.
-Bilo nam je puno lakše pričati s učiteljicom, a i međusobno jer kajkavštinom svakodnevno pričamo kod kuće i u zajedničkoj komunikaciji izvan škole, poručile su učenice.
Analizirali su brojne kajkavske pjesme, a posebno pjesnikinje i sumještanke Ružice Juković koja danas živi u Zagrebu, ali se rado prisjeća djetinjstva koje je provela u rodnom kraju. Na prvo im je bilo čudno govoriti na kajkavskom, jer na svim satovima koriste standardni hrvatski jezik, ali svima je bilo puno jednostavnije, a po prvi puta su čuli da učiteljica govori ‘’po domaćem’’. Također, naučili su važnost očuvanja kajkavske riječi od zaborava.
-Primijetili smo da se puno riječi kojima su se koristile naše prabake i pradjedovi pa onda bake i djedovi već i zaboravile jer se iz naraštaja u naraštaj nažalost sve manje koriste. Također smo uvidjeli da se puno riječi razlikuje u Maloj Subotici, Palovcu, Strelcu-Držimurcu, Svetom Križu i Podbrestu. Riječi koje bi mogli isto napisati, drugačije se izgovaraju, a zanimljivo je to da imaju čak i drugačije značenje, kažu osmaši.
Ideju je osmislila učiteljica Ljerka Jezernik, na poticaj fakultetskog profesora Stjepana Hranjeca koji dobro poznaje temeljne osobine mjesnog govora. Smatra da bi se kajkavština morala više pronaći u svakodnevom školskom radu.
Kajkavsko narječje je njima najbliže, najpogodnije u kojem se oni mogu najadekvatnije izraziti u svemu što osjećaju, vide i doživljavaju. Učenici često doživljavaju svoj materinski govor kao sređeni jezični sustav koji je jednako vrijedan kao i svaki drugi jezik, a njima i najvrjedniji na svijetu jer je to jezik njihovih predaka, poručila je za kraj Ljerka Jezernik.
