Naša nit vodilja i misija je pružiti ljudima kvalitetni domaći proizvod za odgovarajuću i pristupačnu cijenu, kaže Nikola Siladi.
Piše: Vlasta Vugrinec
Foto: Zlatko Vrzan
Kad radimo toplo prešano ulje, koštice pečemo u peći koju zagrijavamo drvima iz naših šuma, pohvalio se Nikola. Dakle, upotrebljavamo obnovljive izvore energije, ističe Nikola
Ljudima koji nam donesu vlastite koštice prešamo ih besplatno, naglašava Nikola. Jedina naknada je pogača koju si ostavimo za “plaću”.
Supružnici Marija i Josip Siladi prije nešto više od 25 godina krenuli su u tada, može se reći, pionirski posao uzgoja tikvi uljarica. Tikve su inače međimurska tradicionalna poljoprivredna kultura s time da su se masovno sadile tzv. stočne tikve, tikve za ishranu stoke. O uzgoju tikvi za danas nadaleko poznato međimursko črno ili bučino ulje malo je tko razmišljao. No bračni par je imao viziju, ideju da na našim poljima krenu i s uljanom tikvom koja nema uobičajenu košticu koja se peče u pećnici i ljušti pod zubima za zabavu i razonodu. Ne, oni su razmišljali o koštici golici iz koje će poteći crno, mirišljavo ulje tako blagotvorno djelujuće na ljudski organizam.
S uzgojem su krenuli na malim, vlastitim poljoprivrednim parcelama od svega 1,5 hektara, a otvorili su i obrt, odnosno sušaru Siladi. I kako se to obično kaže, dalje je sve povijest. A ta povijest obuhvaća godine mukotrpnog rada, učenja i znoja, proboja na tržište i prenošenja znanja na mlađe generacije. Danas, gotovo 30 godina kasnije, nema više samo sušare (još uvijek se suši u sušarama samo novima) već egzistira moderno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo koje vode njihovi sinovi, Nikola i Stjepan sa svojim obiteljima. Braća su si međusobno podijelila segmente djelovanja i nastoje svak biti što uspješniji na svom polju.
Od koščice do melje
Učeći uz oca, Nikola je posao s tikvom uljaricom usavršio, no još i dalje stječe nova znanja, poboljšava posao proizvodnje črnog ulja, širi uporabu koštica na bezbroj načina. Ne treba posebno isticati kako su se poljoprivredne površine pod tikvama multiplicirale, širio se i asortiman zasijanih kultura kako zbog plodoreda tako i zahtjeva tržišta. Naravno da se samim time povećava i lepeza proizvoda. Poznato je da su ako ne prvi, onda među prvima u Međimurju zasijali kamilicu, pa suncokret, na polja ponovno vratili heljdu i lan. Bave se kulturama koje najbolje uspijevaju u našoj klimi. Treba reći da prate i trendove na tržištu i naravno “glas naroda”, odnosno želje kupaca. Da su uspješni u tome, svjedoče zadovoljni klijenti.
Polja se obrađuju mehanizacijom koja je zadnja riječ suvremene tehnologije, a posebno se to odnosi na kombajn za berbu tikvi koji za 7 sati može pobrati urod s 10 hektara.
Međutim, suvremeni pristup poslu ne znači i upotrebu suvremene agrotehnike, odnosno svega onoga što industrija donosi poput aditiva, konzervansa, pojačivača okusa i slično.
– Naš cilj i naša nit vodilja je krilatica “znamo kaj jedemo”, ističe Željka. Ideja je pružiti ljudima kvalitetni domaći proizvod za dobru cijenu.
Plasmanom naših proizvoda želimo djelovati na ljude da kupuju lokalno i vode računa o podrijetlu namirnica koje kupuju.
A kad kupuju črno Siladijevo ulje, onda je to posebna, jedinstvena priča u Međimurju. Jer oni imaju hladno i toplo prešano ulje i to nerafinirano. Ukoliko u dvije smjene u uljari radi 4 zaposlenika mogu proizvesti čak 30.000 litara ulja.
– Kad radimo toplo prešano ulje, koštice pečemo u peći koju zagrijavamo drvima iz naših šuma, pohvalio se Nikola. Dakle, upotrebljavamo obnovljive izvore energije. Pri tome, upotrebljavamo minimalno potrebnu temperaturu kako bismo dobili nerafinirano ulje koje potom ostavljamo da se slegne i tada ga pretačemo u flašice.
Treba reći kako se takvo ulje preša po potrebi kako bi klijenti mogli uživati u bogatstvu mirisa i okusa jer može stajati od 6 mjeseci do jedne godine. Postupkom taloženja dobiva se i veća kvaliteta prge, odnosno pogače koja je temelj za proizvodnju bučinog brašna. Koščično brašno trenutno je hit na tržištu kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Od njega se prave tjestenina i kolači (poznata je rolada punjena domaćim vrhnjem), a pogodno je i za miješanje s drugim vrstama brašna, primjerice za kruh. Fino mljeveno domaće brašno pak nastaje u njihovu keramičkom mlinu.
Ulje i to toplo i hladno, prešaju u vlastitoj uljari kako za vlastite potrebe, tako i uslužno. Što se tiče uslužnog prešanja, novitet je da se ono kod njih ne naplaćuje u eurima, već u pogačama.
– Ljudima koji nam donesu vlastite koštice prešamo besplatno, naglašava Nikola. Jedina naknada je pogača koju si ostavimo za “plaću”.
Kad već govorimo o uslugama, spomenuli smo već novi kombajn za tikve kojim ulaze u polja poljoprivrednika koji ih pozovu. Ne samo da im poberu tikve već pružaju mogućnost pranja, sušenja koštica u vlastitoj sušari i pakiranje u vreće od po 25 kilograma. Naravno, i prešanje po potrebi, ako treba.
Doduše, ne završe sve koštice u preši, već se peku i pakiraju za grickanje te razne kulinarske bravure, od čokolade i sladoleda do kruha i dekoracija.
Znamo kaj jemo
Osim tikva uljarica uzgajaju i ječam, pšenicu, uljanu repicu, lan, kamilicu, suncokret, soju, kukuruz i hajdinu. Deset je to kultura koje rotiraju kako bi poštivali plodored i može se reći da su si uspjeli priuštiti dupli plodored. Naime, plodored je važan i radi sprječavanja razvoja i širenja bolesti i nametnika.
I dok kamilicu uzgajaju za čaj, ječam i heljda završavaju u našim tanjurima kao variva i prilozi. Kako imaju vlastitu proizvodnju, kaše pakiraju također po potrebi i distribuiraju po trgovačkim lancima. Imali su oni i svoje dućane, međutim korona je učinila svoje i bili su ih prisiljeni zatvoriti. Srećom, sada za mnoge trgovačke kuće rade robne marke, kako u Hrvatskoj, tako i za izvoz. U paleti kaša nalazi se i kukuruzna te prosena.
No, priča s heljdom ide i dalje jer u ponudi imaju i heljdino brašno uz, naravno kukuruzno, pirovo i pšenično.
Siladijevi dobro znaju da nema te koštice iz koje se ne može iscijediti pokoja kap ulja tako da pored črnog ulja, u svojoj uljari rade i vlastito laneno te suncokretovo hladno prešano ulje. Imaju oni i repičino, pa i orahovo ulje za koje ističu da je najbolje od svih ulja međutim proizvodnja tog ulja nije rentabilna. Ako netko poželi, mogu prešati i koštice grožđa, konoplje, marelice, lješnjaka…
Dok ne rade u uljari, rade u svojim šumama, čiste ih, sakupljaju sirovinu za čajeve, šeću, rješavaju se stresa i pune baterije za nove izazove kojih je svakim danom sve više.
Kako bi olakšali posao sebi i svojim zaposlenicima, u vrtu sade i siju namirnice od kojih spravljaju svakodnevnu užinu za sve. U svoje zaposlenike imaju puno povjerenje i smatraju ih ključnom karikom u poslovanju.
– Samo takav odnos može dati obostrano najbolje rezultate, kaže Nikola.
Smatra da bi se mladi ljudi trebali više okrenuti poljoprivredi jer to je grana u kojoj se puno toga promijenilo i moderniziralo u svakom pogledu. Misli da je to vrlo dinamičan posao pun izazova i traženja novih ideja i rješenja. Prostora za uvođenje novih proizvoda ima puno, samo treba imati volje i želje za takvim načinom rada i života.
Štimamo međimurskog konja
Na svom velikom imanju Siladijevi ne uzgajaju samo “biljke” već i životinje. Kao pravi Međimurci, već nekoliko godina drže našeg autohtonog konja Međimurca čiji se logo nalazi na svim njihovim etiketama, u cilju spašavanja pasmine. Treba napomenuti kako Nikola trenutačno obnaša dužnost potpredsjednika Udruge uzgajivača međimurskog konja. Da je konju dobro kod njih, svjedoče i potomci kobila koji su ljubimci Gabriele i Grete, kćerke Nikole i Željke Siladi. Međimurski konj od prošle godine nalazi se i na etiketi njihovih proizvoda kao simbol snage međimurske zemlje s koje dolaze. Koze, svinje, domaće kokice koje slobodno šeću i pasu travu, samo su dio životinjskog carstva na OPG-u Siladi.
Granola Zara, novost za zajtrek
Mlincima, pahuljicama, sjemenkama, krupicama, čajevima, uljima, brašnima nedavno se pridružio i novi njihov proizvod, domaća međimurska granola Zara.
– Proizvod je dobio ime po prvoj međimurskoj kobili koju smo nabavili 2012.godine. Zara obožava zob, a zob je baza naše granole, ističe naša sugovornica Željka.
Baza su zobene pahuljice, dodane su koštice tikve, suncokreta i smeđeg lana. Okus i aromu daje i suho voće, cimet, badem, lješnjak i med. Nema dodanih šećera niti umjetnih sastojaka. Najbolje ju je konzumirati s jogurtom ili mlijekom gdje je najbolje da odstoji barem 15 minuta. Može se jesti i u izvornom, hrskavom obliku.
