Međimuraca ima diljem svijeta, a Josip Špicar je iz Nedelišća, ima 29 godina, te živi u Bukureštu, u Rumunjskoj.
Iako je u Hrvatskoj Rumunjska na glasu kao manje napredna, tome nije baš tako, a i Špicar nam je kazao da je trenutno tamo zadovoljan. Zadovoljnije nego u Međimurju, jer može zaraditi više nego kod nas (oko 800 eura) i s time s obzirom da su troškovi života manji nego kod nas sasvim solidno živjeti.
Ovaj Nedelišćanac u Bukureštu radi kao prevoditelj slobodnjak, te prevodi od kuće s hrvatskog, srpskog i slovenskog jezika na engleski i obrnuto. Od toga može živjeti, kaže. A živu u Bukureštu sa svojom djevojkom, Rumunjkom Georgianom. Po struci je tehničar za elektroniku, ali ga elektronika uopće ne zanima i ne vidi se u toj struci.
– Kako ste, kada i zašto iz Nedelišća prvi put otišli u Rumunjsku?
U Rumunjsku sam prvi puta otišao 2014., kada sam godinu dana volontirao na projektu Europske volonterske službe u Bukureštu. Tada sam otišao jer nisam znao što bih sam sa sobom, bio sam nezaposlen i htio sam probati nešto novo, upoznati drugi narod, kulturu, steći nove prijatelje, pa mi se možda otvore neke nove mogućnosti. Glavne aktivnosti volonterskog projekta bile su poučavanje djece u bukureštanskim školama, vrtićima i dječjim bolnicama o svojoj kulturi kako bi se promicala multikulturalnost i tolerancija među različitim narodima. Govorio sam o Hrvatskoj, ali s naglaskom na svoj zavičaj Međimurje i, naravno, Nedelišće, iz kojeg dolazim.
Kad je projekt završio, vratio sam se u Hrvatsku, ali samo na dva i pol mjeseca. Odlučio sam naći posao u Rumunjskoj, Hrvatska mi se nije učinila perspektivnom. Nakon lutanja po Rumunjskoj i Italiji, našao sam posao u Bukureštu, i to uz pomoć bosanskog Hrvata koji ovdje živi! Tako sam ostao u Bukureštu, jer ovdje već znam neke ljude iz vremena volontiranja, a i povratak kući mi se nije činio kao dobra ideja. Iako je Međimurje lijepo, mislim da bih sad na selu s malim brojem sadržaja i mogućnosti opet potonuo u depresiju.
– Kakvi su Međimurci u usporedbi s Rumunjima?
Međimurci su točniji, dođu na vrijeme, radišniji su od Rumunja. Mislim da ljudi u Međimurju vole da su stvari organizirane. Rumunji su sličniji Talijanima, ipak su oni romanski narod, pa su opušteniji, šaljivdžije i uvijek kasne. Rekao bih da svijet ne shvaćaju toliko ozbiljno kao mi, nisu mrgudi, pa im je ljepše u životu. Izuzetno su gostoljubivi i darežljivi, a vole pomoći, jer znaju što je to muka zbog teške prošlosti i komunizma koji je ovdje bio strašniji nego u Jugoslaviji. Ipak, mi smo naslijedili poduzetnost, vjerojatno jer smo bili u sastavu Austro-Ugarske monarhije (posebno sjever Hrvatske), dok je u Rumunjskoj jedino Transilvanija bila u Austro-Ugarskoj, što se i danas vidi – Transilvanija je najrazvijenija rumunjska regija, gradovi su čisti, arhitektura je austrijska, imaju jak turizam i industriju.
Josipa smo još pitali o njegovom životu u Bukureštu, planovima za budućnost, velikim prosvjedima u Rumunjskoj te razlici Hrvatica i Rumunjki. Veliki intervju čitajte u Međimurskim novinama koje izlaze 10. ožujka.
