Matija Pavlic, poznatiji i kao Kninđa, talentirani je mladi chef koji je noževe na početku svoje karijere brusio uglavnom u čakovečkim restoranima. Bilo mu je, kaže, super raditi u rodnom gradu jer je imao prilike voditi kuhinje i smišljati nova jela.Najdraži dio posla tada mu je bio prenositi svoje znanje na mlade nade te je, kako sam kaže, sretan što je sve to mogao iskusiti u mlađoj dobi života, kada se i sam počeo zanimati za svijet kulinarstva.
Radio je u nekoliko čakovečkih restorana, dovodio ih na neku višu razinu prezentirajući dotadašnjim gostima novi pogled na gastronomiju, a onda ga jedugogodišnje prijateljstvo s uspješnim čakovečkim chefom Matijom Bogdanomodvelo na Korčulu. Tamo je ovog ljeta s Bogdanom radio na njegovom projektu De Canavellis koji je, malo je reći, oduševio baš sve koji su njihova jela imali prilike isprobati.
Pavlic nam je otkrio kako se ljeta na Korčuli provedenog sa sjajnom ekipom i Bogdanom kao chefom prisjeća s osmijehom na licu.
“Prije toga nisam radio u fine dining restoranima, ali sam se u Matekovoj kuhinji odmah pronašao. Razlika između jedne takve i kuhinja u kojima sam do tada radio ima jako puno. Od organizacije kuhinje, profesionalnosti tima, pa do razlike u kvaliteti namirnica. Ne mogu reći gdje je bilo više stresa, ali to uglavnom, iz mog iskustva, ovisi o glavnom chefu. Na Korčuli je sve bilo savršeno posloženo i sve je išlo po špagi. Matek je tu donio puno toga, ali moram reći da je i ostatak ekipe u De Canavellisu rasturio svoje stanice. Bilo je to jedno lijepo iskustvo”, ispričao nam je Pavlic.
Odlazak u London dogodio se sasvim slučajno. Dogovor je pao upravo na Korčuli kada je De Canavellis posjetio jedan Bogdanov stari prijatelj. Popilo se i pojelo, govori nam Pavlic, a zatim je odjednom pristao doći raditi u njegov restoran u Londonu.
“Riječ je o chefu koji je dugo godina bio sous chef u The Fat Ducku i eto, tako sam dobio priliku raditi za jednog odličnog čovjeka.”
No Pavlic ni tu nije stao, Bogdan je još jednom odigrao važnu ulogu u njegovoj karijeri i prilika za rad u jednom od najboljih restorana svijeta, restoranu s dvije Michelinove zvjezdice i onom koji vodi neponovljivi chef Brett Graham, došla je kao naručena.
“Priča dosta sliči onoj prijašnjoj koja je imala veze s dolaskom u London, ha ha ha. Matek i ja smo sjedili u nekom londonskom pubu, razgovarali uz mrzle pive na šanku i došli na ideju da ako sam već u Londonu, zašto ne bi otišao na staž u Ledbury. Matek je dogovorio stažiranje, a ja sam ga prihvatio. Jedne slobodne nedjelje odlučio sam otići u Ledbury, jako me zanimalo kako je to u jednom od najboljih restorana svijeta. Što da kažem, zaljubio sam se. Sistem rada nije mi stran jer sam radio s Matekom, a i on je bio tamo pa mi je odmah bilo i puno lakše pohvatati neke stvari. Bilo je neopisivo dobro i pomalo ludo stajati na passu jednog od najboljih restorana svijeta, gledati kako to rade veliki dečki i plejtat tanjure s njima.
Nakon radnog vremena jedan od head chefova pitao me bi li mogao doći i drugi dan na staž. U restoranu u kojem trenutno radim bio sam jutarnja smjena, tako da sam prihvatio poziv i idućeg dana nakon posla sjeo na bus, direktno u Ledbury. Nisam se čak ni presvukao”, smije se Pavlic prepričavajući svoj prvi susret s kuhinjom londonskog Ledburyja.
“Drugi dan mi nije bio toliko opušten iako sam znao što me čeka, Matek mi je dao neke naznake. Onog trenutka kada sam opet zakoračio u Ledbury osjetio sam tu ludu i nabrijanu energiju kao prethodnog dana, to je jednostavno nešto neopisivo. Poslije servisa sam bio pozvan u ured jednog od head chefova na razgovor, dobio ponudu za posao i eto, počinjem raditi početkom veljače.”
Pavlic kaže kako počinje kao chef de partie, od najjednostavnije stanice u jednoj takvoj kuhinji, a od čitavog iskustva očekuje puno rada, discipline i borbe. Na kraju, pitali smo ga koliko je zapravo uzbuđen zbog cijelog iskustva.
“Uff, jako uzbuđen!”, rekao je Pavlic.
Foto: Ivan Šardi
