Prekvalifikacija za posao postala je sve popularnija pojava koja u školske klupe vraća od visokoobrazovanih kadrova do onih koji su dugo vremena nezaposleni ili jednostavno nezadovoljni odabirom karijere. Otvorena učilišta pružaju mogućnost prekvalifikacije struke koja kasnije omogućava da svatko postane i radi ono što želi i sanja. Obuhvaća završavanje srednje strukovne škole ili jednostavno pohađanje tečajeva u trajanju od 5 do 6 mjeseci. To su programi cjeloživotnog obrazovanja koji omogućuju ljudima da promjene zanimanje i hrabro okrenu novu radnu stranicu u životu. Među deficitarnim zanimanjima niska statistika obuhvaća kuhare i slastičare kojih je premalo, a posla puno.
Čakovčanin Matija Bogdan jedan je od primjera kako za odluku o tome što bi želio najviše raditi u životu nikad nije kasno. Nakon završene Gimnazije J. Slavenskog i upisa na Filozofski fakultet, napravio je saltomortale i odlučio postati – kuhar.
Velika ljubav prema kulinarstvu dovela ga je u samo nekoliko godina kuharske karijere, do rada u top restoranima svijeta i najviše chef pozicije s tek napunjenih 25 godina. Ostvarenje snova i cilja nisu bili nimalo laki jer zbog završene Gimnazije nije mogao ni volontirati u kuhinji. Za sve je to naravno potreban papir koji ga potpisuje kao kuhara. Na drugoj godini fakulteta paralelno se upisao na Pučko otvoreno učilište kako bi se prekvalificirao za kuhara. Prekvalifikacija je trajala 5 mjeseci, a zbog određenog predznanja osnovnih predmeta morao je pohađati samo strukovne predmete.
– Paralelno sam pohađao fakultet, srednju školu odrađivao stručnu praksu. Istu sam pronašao u poznatom zagrebačkom restoranu Baltazar. Nakon toga sam završio srednju školu za kuhara i dobio stažiranje u Dubravkinom putu koji je u to vrijeme bio jedan od najboljih restorana u Hrvatskoj, kazao je čakovečki kuhar Matija Bogdan na početku razgovora u kojem govorio o svom životnom putu koji se totalno promijenio u nekoliko posljednjih godina.
Nakon godinu i pol rada u Dubravkinom putu želio je napredovati i okušati se u svjetski poznatim restoranima. Poslao je životopis u 50 najboljih restorana svijeta bez nekih prevelikih očekivanja.Nakon kratkog vremena stigao je pozitivan odgovor koji ga je odveo na životno kulinarsko putovanje u San Francisco.
– U tom periodu imao sam tisuću pitanja u glavi, ali sam u mjesec dana sve isplanirao i većinu toga pripisujem čudu. Nakon četiri mjeseca stažiranja i usavršavanja vidio sam svjetsku razinu kuhinje, u što spada visoka razina profesionalizma. Nakon povratka u Zagreb dobio sam posao u Dubravkinom putu. Već nakon tri mjeseca dobio sam novu ponudu za mogućnost stažiranja u Ledburyju koji slovi kao top restoran svijeta, a tu priliku nisam mogao propustiti. Ovdje zapravo kreće moja prava kulinarska priča, poručuje Matija.
Sve je krenulo s planom stažiranja, ali je već nakon četiri dana dobio ponudu za posao u Ledburyju koji je objeručke prihvatio. Nakon sređene radne vize, u Londonu je ostao dvije godine te stigao do titule chefa. Londonski Ledbury ponosni je nositelj dvije Michelinove zvjezdice te dvadeseti restoran svijeta po izboru San Pellegrina 2015. godine, te najbolji u Velikoj Britaniji u 2014. godini po Obsever Food Month Awardsu. Matija je imao prilike učiti i raditi s velikim imenima kulinarskog svijeta Danielom Pattersonom u San Franciscu te Brettom Grahamom u Londonu.
– Smatram da je bitno shvatiti da je rad u Ledburyju na visokoj razini stresa koju obično ljudi mogu podnijeti samo nekoliko mjeseci jer se radi o izrazito agresivnoj kuhinji s ekstremnom količinom posla. Restorani na toj razini imaju 60 do 70 kuhara, dok smo mi imali 11 ljudi u servisi i 13 u pripremi, poručuje Matija.
Nakon dvije godine odlučio se vratiti doma i završiti Informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu što mu je i uspjelo. Čakovečki kuhar objašnjava kako je najveća ironija prekvalifikacije u tome da sa završenom srednjom školom, ali razinom iskustva bi na burzi rada posao pronašao već sutra, dok s visokom diplomom fakulteta posao bi sigurno čekao mjesecima, ako ne i godinama. Nakon dvije godine rada u Ledburyju odlučio je uzeti mali predah i vratiti se u Čakovec. Poslovnih planova ima i napretek, ali kaže da mora posložiti kockice u glavi i odabrati gdje će nastaviti svoje kuharsko iskustvo. Na pitanje želi li ostati kuhati u Hrvatskoj odgovorio je da će njegov poslovni uspjeh ipak vrlo vjerojatno biti negdje u svijetu. Jednog dana bi volio imati i svoj restoran, ali smatra da treba steći još rada i iskustva za takav pothvat.
