Kristijan Srpak, poznati čakovečki humanitarac i Ponos Hrvatske 2019. godine u ponedjeljak, 3. svibnja u 9 sati startao je biciklom s Trga Republike u Čakovcu na put prema Međugorju. Trenutno se nalazi 30-ak kilometara do bosanske granice. Očekuje da će oko 16 sati stići do svog cilja- Međugorja.
Kristijan Srpak biciklom je krenuo na put od 600 km do Međugorja za oboljele od cistične fibroze
Na društvenim je mrežama podijelio dirljivu priču s puta:
– Nisam se pretjerano javljao s puta za Međugorje kojim pružam podršku oboljelima od cistične fibroze i borim se da se lijek kaftrio stavi na listu lijekova HZZO-a. Međutim ovo moram napisati. Jučer sam noćio u Trilju. Skroman smještaj, još skromnija i jednostavnija osoba Šime Klarić koja vodi svoj mali hotel i koji se brine da ti ništa ne nedostaje… Kratko smo popričali. Danas ujutro se dignem, jedva ga nagovorim za zajedničku sliku.
Razmijenili smo kontakte. Podmirim trošak spavanja i krenem dalje uz njegove najbolje želje za sretan put. Od Trilja prema Imotskom, načetom s upalom tetive koljena i pete, “ubio” me cestovni uspon. Odvozio sam do mjesta Biorine, 15-km od Trilja. Stao sam i gurao bicikl na usponu, kad se ispred mene zaustavi bijeli auto splitskih registarskih oznaka. Iz njega izlazi Šime. Čudi se koliko sam prošao s obzirom na moje stanje. Veli da je u vožnji, tražeći me, mislio da sam skrenuo na pogrešnu cestu.
Drži u ruci novac kojim sam platio smještaj u njegovom hotelu i vraća mi ga. Ispričava mi se, veli da je tek sad pogledao moj profil i shvatio šta radim i koja je svrha mog putovanja i da ne želi novac od smještaja i da će to biti njegov doprinos ovoj akciji. Ne želim uzeti novac ali mi ga gura u ruku…. Na kraju ga uzimam uz obećanje da ću ga dati nekome kome je potreban. Zapanjen veličinom ovog čovjeka ali i ljudi koje srećem, zaboraviš na bol i iscrpljenost s kojom se boriš. Drago mi je da imam podršku na svom putu i da mali obični ljudi prvi nude ruku razumijevanja i dobrote za one ranjive i osobe kojima je pomoć potrebna. Prvi put na ovom putovanju, pogled mi nije bio mutan od kiše, već od mojih suza.
