Policajac velikog srca, Kristijan Srpak iz PU međimurske, pomogao malom Ivanu u ozdravljenju. Unatoč vlastitim zdravstvenim tegobama, trkama za Ivana prikupio oko 80.000 kuna. Kristijan Srpak voditelj službe policije u PU međimurskoj, veliki zaljubljenik u sport, posebice u nogomet i trčanje, te sudionik mnogih humanitarnih utrka, ni trenutka nije dvojio pomoći prošle godine tada 8-godišnjem Ivanu Sabolu iz Palovca, nakon što je saznao za humanitarnu akciju „Pomozimo Ivanu“.
Dječakovoj obitelji trebao je novac za osiguranje troškova prije, za vrijeme i poslije operacije transplantacije bubrega u Padovi.
Ivan se od rođenja borio za život. Nakon poroda s otprilike godinu dana starosti, dječaku je dijagnosticirano kronično zatajenje bubrega, te bolest „mekanih kostiju“, odnosno deformacija ruku i nogu. Ovogodišnja operacija transplantacije bubrega koji mu je darovala majka Kristina u veljači u Padovi, Ivan se napokon oslobodio dijalize.
Zadnje 4 godine majka Kristina obavljala mu ih je u obiteljskoj kući 6 puta dnevno. Zbog svojih bolesti Ivan je do sad bio na čak 16 operacija i nije mogao samostalno hodati, te se napokon riješio muka kojima je svakodnevno bio izložen.
– Sjedio sam lani s prijateljima u gradu na kavi, a među nama je bio i privatni poduzetnik Zlatko Đurkin. Čuo sam za Ivanovu bolest te da traži pomoć i odlučio trčanjem prikupljati novac, odnosno pretrčane kilometre pretvoriti u donaciju.Dogovorio sam sa Zlatkom da svaki moj pretrčani kilometar stimulira sa 100 kuna te isti uplati na račun humanitarne akcije „Pomozimo Ivanu“. Za mene je to bio način kako pomoći Ivanu ali i izazov. Cijeli sam život posvetio nogometu i do tada sam već 5 puta operirao koljena a lijevo je nakon četvrte operacije bilo u jako lošem stanju. Nisam bio siguran hoću li uopće to moći izdržati ali bio sam odlučan u svojoj namjeri da pomognem malom Ivanu. Bila mi je to prva utrka nakon 7 mjeseci od moje operacije. Istrčao sam 2 polumaratona od po 21.200 metara i nekoliko utrka na 10.000 metara. Ukupno sam u nepuna dva mjeseca pretrčao 70 kilometara i tako na brzinu prikupio 7.000 kuna koje je uplaćivao prijatelj Đurkin na račun za Ivana – ispričao je 43-godišnji Čakovčanec, otac troje djece.
U njegovoj akciji podržali su ga i kolege iz PU međimurske, a potom i velik broj ljudi iz čitave Hrvatske ali i Austrije, Njemačke, Srbije koji su htjeli pomoći Ivanu. Ivanova obitelj gotovo je cijeli njegov život s njim provela po bolnicama.
– Humanitarne akcije koje su sami započeli nisu naišle baš na plodno tlo. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje platio je transplantaciju i boravak u bolnici oko 50 tisuća eura, ali trebalo je skupiti novac za postoperativno liječenje, lijekove, boravak Ivanove majke u Padovi koja je iz bolnice nakon operacije otpuštena za 5 dana a sve to je obitelj morala snositi sama. Kada sam ih prvi put posjetio, naišao sam na osjećaj neizvjesnosti i bespomoćnosti koja je vladala u obitelji. Ivanovi roditelji su bili oboje nezaposleni i u teškoj financijskoj situaciji. No, njihova vjera u transplantaciju i Ivanov optimizam da će uskoro ozdraviti, me oduševila i nisam mogao ostati ravnodušan. Kolege iz moje PU, kao i kolege iz cijele Hrvatske su mi dali podršku, pomogli novčanim prilozima. Sa kolegama policajcima iz PU međimurske organizirali smo malonogometni susret s Udrugom vinara Međimurje „Hortus Croatie“ na kojem su se prikupljali dobrovoljni prilozi za Ivana. Uz to sam s prijateljima iz Palovca organizirao malonogometni turnir na kojem je prikupljeno oko 16.000 kuna – kaže Kristijan kojeg je Ivanova teška bolest izuzetno pogodila, piše 24sata.hr.
