U današnje vrijeme hodamo po cesti i sve više susrećemo muškarce urednih i velikih brada koji jednostavno plijene pažnju. Bradi i brkovima u povijesti se pridodavalo puno pažnje, a takvo vrijeme ponovno se vratilo. Neki muškarci bradu nose gotovo svaki dan, dok ima i onih koji svoje brkove puštaju u studenom, mjesecu koji je popularno zvan ‘Movember’, a riječ je spojena od engleske umanjenice za riječ brkovi (‘mo’ moustache) i riječi November. Mjesec brkova je kreativanog i humanitarnog značenja koji želi muškarce diljem svijeta upozoriti na sve rašireniji rak prostate.
Što je muškarac bez brkova? Odgovor na to pitanje krije Krešo Biškup koji godinama pušta i uređuje svoje brkove povodom ‘Movembra’, pokreta koji je došao sa sjeveroameričkog kontinenta, a proširili su ga sportaši.
-Prvi put sam se susreo s pokretom 2011. godine kad sam radio za zagrebački Medveščak. Te godine smo zajedno s kanađanima i amerikancima pokrenuli akciju, poglavito na privatnu inicijativu. Klub je ubrzo prepoznao sve to, a iduće godine se odazvao veliki broj igrača, navijača i partnera te je krenula ‘ludnica’, kaže Krešo.
Osim humanitarnog karaktera, dolazimo i do onog estetskog jer kako nosimo odjeću i frizuru tako je i brada svojevrstan detalj. Također, neka istraživanja pokazuju da su brkovi i brade privlačniji suprotnom spolu, te je više od 55 posto žena potvrdilo da su brkovi i privlačniji ako se puštaju u humanitarne svrhe.
-Moramo se brinuti za sebe, a ovakve zabavne akcije najbolji su način za poticanje svijesti. Brkovi su nekad bili vrlo popularni, a danas se vraćaju u modu, iako često znaju biti smiješni i neočekivani. Najčešće nosim trodnevnu ili tjednu bradu, ali mislim da je najbitnije da je uredna, poručuje Krešo koji smatra da ako ti rastu brkovi nema razloga da ih ne pustiš barem na tih mjesec dana.
Naravno, postoje muškarci koji svoje brade održavaju na dnevnoj razini, a jedan od tih ‘bradonja’ je Filip Jalušić koji svoju nosi već tri godine. Oduvijek je nosio određenu dužinu i to mu je svojevrstan identitet. Zadnji put se obrijao 2013. godine povodom maškara i kad je ušao polu zamaskiran u kafić u kojem ga svi znaju- nitko ga nije prepoznao. Život s bradom mu se promijenio u trenutku kad je upoznao svog budućeg tasta koji ima brijačnicu. Time je brada iz ‘neuredne’ i pomalo ‘rockerske’ postala urednija i formiranija kakva je i danas.
-Prijatelji su me znali zezati da se ‘furam’ na Deda Mraza i onda mi je sinula ideja da to uopće ne bi bilo loše, tako da svaki mjesec prosinac uveseljavam djecu bradom koja se u te svrhe pušta duža, šira te se boji u bijelu boju, poručuje Filip.
Njegova buduća supruga Mia upoznala ga je s bradom i kaže da ga u drugačijem izdanju ni ne može zamisliti. Na pitanje troši li on više kozmetike i vremena na svoju bradu našalila se da recimo troše podjednako vremena na spremanje, iako ona ne koristi češalj. Kako bi se brada održavala to iziskuje vremena, ali rezultira higijenom i čvršćom dlakom koja je može lijepo formirati. Filip ističe da su ga na početku prije par godina ljudi pomalo čudnjikavo promatrali na cesti, pa čak i pitali ‘neprimjerena’ pitanja, ali s vremenom je taj trend postao sve rašireniji pa je pogleda sve manje.
-Brada je individualna stvar, ali na mojem primjeru mogu reći da raste mjesec do dva do određena gustoće i dužine gdje se mora održavati. Naravno, kad počne rasti bode i svrbi, ali kad se prođe ta granica postane mekana i ugodna. U tom periodu odlično je koristiti razna ulja i voskove kako bi brada bila održavana. Baš kao i kosa, brada se pere šamponima, ne svakodnevno kako se ne bi izgubila prirodna svojstva, poručuje za kraj.
