Prva službena zaštita nekog područja u Međimurju dogodila se 17. rujna 1975. godine kada je donijeto Rješenje ondašnjeg Republičkog zavoda za zaštitu prirode Republike Hrvatske kojim se Perivoj Zrinski u Čakovcu stavlja pod trajnu zaštitu sukladno Zakonu o zaštiti prirode. Prije dvije godine povodom 40-obljetnice zaštite objavili smo poseban prilog u “Međimurskim novinama” te između ostalog i razgovor s Katom Bičak iz Čakovca koja je radeći srcem i dušom život posvetila Perivoju Zrinskih. U mjesecu kada obilježavamo 42. godine zaštite Perivoja Zrinski podsjećamo na njezina živopisna sjećanja. Između ostalog podsjetila nas je i na to kako je tadašnji projekt Perivoj Zrinskih potaknuo i arheološka iskapanja.
Čakovečkom parku posvetila svoj život
Zvonimir Kani, dipl. ing. agr., kazao je: – Ak’ ja ne dojdem u Čakovec, taj Perivoj nikad ne bu napravljen. Tako svoju priču o čakovečkom parku započinje Kata Bičak, kojem je posvetila svoj život. Prvi posao dobila je u Čakovcu, zatim je usavršavala hortikulturu u zagrebačkom poduzeću Flora. Radeći potom u Skupštini Općine Čakovec u Komunalnom odjelu, Komunalu te do umirovljenja u projektnom birou Međimurje inženjering, intenzivno je radila na projektu Perivoj Zrinskih. Bila je i treća povjerenica zaštite prirode za Međimurje. Proces zaštite Perivoja Zrinskih odvijao se od 1966. do 17. rujna 1975. Upisan je u Registar posebno zaštićenih objekata prirode i otada se naziva spomenikom parkovne arhitekture. Dolaskom Kate Bičak u Čakovcu intenzivno počinje njezina suradnja s ing. Kanijem na projektu Perivoj Zrinskih:
– Napravljen je snimak postojećeg stanja, popis bilja i visinske kote. Organizirana su arheološka istraživanja. Prostor oko Staroga grada u prošlosti je perivojno uređen i temeljem toga krenulo se u realizaciju perivojne arhitekture i pejzaža. Projekt Zvonimira Kanija predviđao je ostajanje jezera, zatim na prostoru Dubravice (kod nekadašnjeg dječjeg igrališta) odmaralište za odrasle uz šetnicu i šah na otvorenom, čak se planirao i zoološki vrt.
Sadnja drveća omogućena donacijom Crvenog križa
* Potporu radovima dale su brojne institucije, ali i sami građani?
– Oko dvorca bilo je samonikle gacije, šikare i korova, što se moralo krčiti sjekirama. To sam nazvala ‘sanitarnom sječom’. U tom dijelu pomagali su i studenti. Kako je bilo vrijeme nestašica, granje su odnosili građani za ogrjev. Izvršeni su brojni iskopi, a zemlju je odvozila Šumarija Čakovec. Sadnja drveća omogućena je donacijom Crvenog križa i sudjelovanjem učenika čakovečke Gimnazije. Uređivao se i današnji atrij u Starom gradu. U tim su radovima pomagali učenici Graditeljske škole pod vodstvom Ede Lukmana. Svi su dali potporu radovima s nevjerojatnim entuzijazmom.
* Uz hortikularne radove o uređenju parka brinuli su i međimurski arhitekti?
– Veliki obol svemu dali su i naši arhitekti, posebice Armin Sovar. Radila se revizija Kanijevog projekta tako da se nadograđivao. Danas nema kontinuiteta i nastavka radova na postojećim kvalitetnim projektima. Sredinom ‘90-ih u Gradu Čakovcu radili su arhitekti Bojan Perhoč i Vesna Makovec, koji su sudjelovali na realizaciji proširenja Perivoja na prostoru bivšeg kupališta. Javnim natječajem izabran je rad akademskog kipara Stjepana Jerkovića i u tom prostoru zaživjela je današnja fontana. Perivoj smo nastojali urediti tako da nosi obilježja našeg kraja.
Benzinska na lokaciji današnje knjižnice
* Što je donijela zaštita Perivoja Zrinskih?
– Onemogućena je arhitektonska i hortikulturalna devastacija. Postojala je namjera izgradnje novog hotela Park na prostoru ispred današnje knjižnice, izgradnja vrtića i benzinske postaje. Zajedno sa Zvonimirom Kanijem uspjeli smo to spriječiti.
* Prostora za unaprjeđenje izgleda parka ima. Što ističete?
– Čakovec ima ogromnu prednost što u centru grada ima jedanaest ha Perivoja, što nema nijedan drugi gradić u Hrvatskoj. U parku nedostaje urbana oprema. Dizajneri bi trebali oblikovati rasvjetna tijela, košare za otpatke, klupice, oznake. U Međimurju imamo kvalitetne ljude koji bi to mogli odlično osmisliti. Imam dojam da danas nema zajedničkog cilja oko uređenja parka, pa nema kvalitetnih rezultata. Nedostaju i stručni ljudi sa znanjem pejzažne hortikulture. Ako bi me netko iz nadležnih lokalnih institucija kontaktirao, rado bih se odazvala i pomogla znanjem.
foto: rr
