KAKO PELUD AMBROZIJE zagorčava život alergičarima, ispričala nam je Vesna Makovec!

Vesna Makovec
Vesna Makovec

Alergičnima na pelud ambrozije počinje najgori dio godine. Počinje cvatnja ambrozije čiji im pelud izaziva neugodne tegobe; kihanje, kašljanje, šmrcanje, suzenje očiju, glavobolju i teške, besane noći.

Kako je živjeti s alergijom na pelud ambrozije, ispričala nam je poznata čakovečka arhitektica Vesna Makovec. – Alergična sam oduvijek, samo što sam to saznala u svojoj 25-toj godini kad sam već bila na fakultetu. Prije toga nikom na pamet nije palo da bi bilo to, niti je tko znao što je ambrozija. Izrazito sam alergična i samo na ambroziju. Da je to to, saznala sam od liječnice u Čakovcu koja je također patila od iste alergije. Tada sam otišla na testiranje i dobila potvrdu da je to to. Za tu alergiju nema lijeka, samo se mogu ublažiti simptomi. Druge alergije se daju riješiti homeopatskim lijekovima, ali ne i alergija na ambroziju. 

– To čak ne bih ni nazvala bolešću, nego čudnim stanjem. Imunitet tijekom borbe s njom oslabi i obično mi se u listopadu, kad prođe sezona, dogodi da dobijem bronhitis jer organizam više ne može podnositi silno kihanje i kašljanje. I tada obavezno dobijem prvu jesensku infekciju, virozu, što već stigne. Živim s tim, ali sam nakon 30 godina alergije na ambroziju dobila astmu.

Priprema za borbu protiv alergije Vesna Makovec počinje tri tjedna prije sezone cvatnje ambrozije, tad počinje piti antihistaminike koje pije do kraja listopada dok traje sezona alergije. Ne zna više ni sama pomažu li joj ili imaju placebo-efekt. Vjerojatno djelomično pomažu, ali unatoč lijekovima tegobe u sezoni cvatnje ambrozije ne može izbjeći. To su suzenje očiju, začepljen nos, glavobolja. 

– U sezoni alergije ne mogu spavati, jesti. Uglavnom se trudim ne uzimati kortikosteroide ako baš ne moram. Međutim, u jednom momentu su mi dijagnosticirali astmu i onda sam dobila pumpice i Ventolin i još neke dodatne lijekove za astmu. Koristim to obavezno kad je sezona cvatnje na vrhuncu poslije 15. kolovoza, a najgore je oko 10. rujna, tad je cvatnja na vrhuncu. Kad je velika frka, odem negdje gdje nema ambrozije. Obično u to kritično vrijeme odem na Pag ili sam znala otići u Tursku, negdje gdje je toliko vruće da ne raste ambrozija. Opcija je da se ode u hladne predjele gdje ona ne raste. Ako mi je jako loše, znam se omaknuti preko vikenda jer mi se nakon dva-tri dana, čim nemam doticaja s alergenom ambrozije, stanje stabilizira. 

Bila sam i u Kanadi gdje je ambrozija autohtona, ali ona tamo ima prirodne neprijatelje. Četiri vrste nametnika liježu jajašca na listove ambrozije koji se zbog toga suše. Zbog nametnika ona tamo nije toliko sveprisutna kao kod nas. Nametnik je došao i do Europe u okolicu Milana u Italiji, negdje 2012. godine, preko aviona. Zahvaljujući tome ambrozija je iz okolice Milana nestala. Rade se neka ispitivanja oko tih nametnika, međutim, očigledno ga se ne usude širiti namjernim putem zbog bojazni da bi mogao utjecati i na nasade soje ili druge poljoprivredne kulture – ispričala nam je Vesna koja istražuje sve uz ambroziju. 

– Za alergičare je jedina nada da se nametnik prirodnim putem proširi i ugrozi ambroziju – kaže Vesna – jer vidim da je sve raširenija, a da akcije tipa čupanja i košnje ne daju neke opipljive rezultate, nego da je svake godine ima sve više. Najgora su krumpirišta kad korov preraste stabljike krumpira, a ne smije se kositi prije njegova vađenja. Jednako tako raširena je i u zaštićenoj zoni uz Muru i Dravu gdje potiskuje druge kulture, kao i na svakom ficleku neobrađenog zemljišta. 

Ostavi komentar