INTERVJU ZLATKO VRZAN fotoreporter Međimurskih novina: Širok osmijeh i zlatan fotografski stav

- Užitak je bio pratiti Jazz Fair i njegove vrhunske glazbenike. Svi oni se prije koncerta koncentriraju, pa ih je puno lakše fotografirati po završetku nastupa jer su tada svi opušteniji, opisuje iskustvo fotografiranja glazbenika

Više od 130 solista i ansambala iz preko 30 zemalja svijeta u proteklih 25 godina ugostio je Jazz Fair Čakovec. Mnoge od njih fotografskim okom pratio je i naš djelatnik Zlatko Vrzan. Kolaž njegovih odabranih zapisa, ali i fotografija iz arhive bivšeg suradnika Međimurskih novina Branka Nađa koji je nastavio svoj profesionalni put u Zagrebu, čakovečka publika imala je priliku razgledati prošle jeseni na velikom kolaž printu u izložbenom prostoru Centra.

Zlatko Vrzan (7)
Opazite na Zlatkovoj majici i dotisak fotografije Branka Nađa

Vrzan i njegov fotograf kruže međimurskim događajima, naseljima i terenima više od dvadeset godina. Naklonost prema novinarskoj fotografiji iskazivao je još u djetinjstvu kad je pribavio prvi fotoaparat. Susjedi u Maloj Subotici gdje i danas živi zvali su ga „fotkati” novogodišnji bor i obiteljske događaje. Iako je strojarski tehničar po struci, životni put ga je odveo u profesiju fotografa:

– Prije dvadeset i više godina svirao sam u sastavima Međimurski tamburaši i Pipa. Naše svirke ponekad su pratili fotografi Bojan Damiš i Dušan Vugrinec, pa sam videći njihovu foto opremu i sam poželio imati nešto slično. Uskoro sam kupio poluprofesionalni fotoaparat. Gaža u Toplicama Sv. Martin je bila sudbonosna. Toj svirci nazočio je i Drago Ovčar koji je u to vrijeme osnivao Međimurske novine i pitao me bih li se pridružio ekipi i bio fotograf. Prihvatio sam.

Zlatko Vrzan (2)
Tamburaški sastav Pipa u kojem je Zlatko svirao

Draž analogne fotografije

Raditi tada novinsku fotografiju bio je proces. Radilo se s crno bijelim filmom, razvijala se fotografija u crnoj komori, scenirala i tek tada je bila spremna za tisak. Prisjeća se Zlatko kako se s filmom od 36 snimaka trebalo pratiti i po 3 događaja:

– Za napraviti portret bila su predviđena dva okidanja. A sliku nisi ni vidio dok je nisi razvio. Danas s digitalcem možeš na jednom događaju napraviti 500 fotki. Nekada je trebalo više znanja i iskustva. Moglo se pogriješiti u razvijanju filma. Nije se smjelo puno griješiti jer je trebalo paziti na potrošnju papira, kemikalija. Sve se radilo u mraku, u crnoj komori, u sekundama. Bilo je tu mnogo adrenalina. Danas u vrijeme digitalnih aparata i kamera na mobitelima, izgubilo se na tom šarmu nastajanja fotografije. Žao mi je i što danas na kulturnim i koncertnim događanjima publika sve manje obraća pozornost na sam događaj, a više na snimanje i fotografiranje mobitelima.

Zlatko Vrzan (4)
Za dobar kadar ponekad i treba “vrebati iz zasjede”

Media by Zvrzan

Međimurske novine prepoznatljive su i po posebnom prilogu Media. Autorski štih naslovnica Medije od prvog dana daje Zlatko. Često je kadrove trebalo izrežirati, a posebice je bila potrebna vještina kad je izlazio serijal naslovnica s međimurskim djevojkama. Sve su cijenile Zlatkovu diskreciju i imale u njega puno povjerenje.

Zlatkove fotografije bile su dio izložbe u foto studiju Color club u Međimurki, restoranima i kafićima kao što su Martin u Nedelišću, Arrow u Čakovcu, a posebice se pamti i izložba u prostoru zgrade Scheier – Media by Vrzan, odnosno izložba naslovnica Medije.

Zlatko Vrzan
Detalj s autorske izložbe u zgradi Scheier

Na koncertu si, ali fokus je na kadru

Redakcijski posao donosi i potrebu fotografiranja crne kronike, što nije lako pratiti. Što je čovjek stariji i što prođe više nesretnih slučajeva, to postaje sve teže fotografirati unesrećene. Lijepo je snimati koncerte, pozornice koje prati dobro osvjetljenje. Iako kad si na koncertu, više se koncentriraš na kadar, nego na glazbu.

Prednosti fotografske profesije opisuje kao poznanstvo s brojnim osobama iz svih miljea društva. Malo je privatnosti, malo slobodnog vremena. Stoga je zahvalan supruzi Darinki koja oduvijek ima razumijevanja za njegov posao. Žali što nema i nije imao više vremena za kćer Tenu i sina Dalibora jer posao fotografa zahtijeva pratiti događaje za doček Nove godine, za Božić… Ističe kako bi volio organizirati jednu retrospektivnu izložbu. Uz širok, svima nam drag osmijeh, kaže kako će i to biti – možda u ovom novom desetljeću.

Zlatko Vrzan
Rado odlazi na kajakarenje Dravom i Murom

Žareči” eko aktivist, glazbenik, skijaš…

Zlatko je istinski čuvar međimurske prirode i eko aktivist. Sa svojim istomišljenicima i zaljubljenicima u prirodu desetak i više godina odlazi na veslanje i kajakarenje pod geslom spašavanja tih rijeka od gradnje novih hidroelektrana i devastiranja prirode. Bio je član udruga Potepuh i Burkač. U ime očuvanja prirode često je veslao s ostalim članovima udruga od Donje Dubrave do Pitomače, Terezinog polja, Osijeka.

Zlatko Vrzan (2)
Omiljeni sport mu je i skijanje

Voli i zimske sportove, posebice skijanje, ali ima i dugogodišnje neraskidivo prijateljstvo s glazbom:

– Imam doma 20-tak instrumenata. Sviram kontrabas, bubnjeve, bas gitaru, odnosno ritam instrumente. Djed me učio svirati tamburicu, ali me više od glazbene škole privuklo sviranje u sobočkim tamburašima. Sa sastavima Pipa i Međimurski tamburaši svirao sam diljem Međimurja, a često smo imali gaže u Njemačkoj i Švicarskoj za naše ljude. Prije godinu dana smo se ponovo okupili želeći vratiti dio starih vremena kad se mnogo više veselilo, feštalo i pjevalo, ali nas je bolest jednog člana opet pauzirala. Volim svu vrstu glazbe od klasike do rocka.

Zlatko Vrzan (3)
Naoružan kontrabasom, fotoaparatom i širokom osmijehom

foto: arhiva Zlatko Vrzan

Zlatko Vrzan
Autorica teksta, Zlatko i supruga mu Darinka na prošlogodišnjem Trash partyju u Metalcu

Ostavi komentar