– Zlatko je aktivan promicatelj inicijative “Planinarenje i penjanje za sve”. Njegovo znanje i iskustvo, a ponajviše ljudskost dolaze do izražaja u radu sa osobama s invaliditetom. Sretan sam što zajedno s ostalim članovima radne skupine za OSI sudjelujemo u promociji ideje o planinarenju i penjanju za osobe s invaliditetom. o aktivnostima samozatajnog Zlatka Mihoceka iz Palinovca napisao je na društvenoj mreži Stjepan Dubac voditelj radne skupine za osobe s invaliditetom.
A kako i zašto je Zlatko, čovjek “solarni kolektor” kako za sebe kaže krenuo voditi osobe s invaliditetom ispripovijedao nam je u svojoj gotovo nevjerojatnoj ispovijedi.
Već treći dan gledanja u Sunce odbacio sve lijekove
“Planina se jednostavno dogodila”, tumači svoj pomalo neuobičajen zov prema planinarenju Zlatko Mihocek iz Palinovca. Dogodilo se to prije petnaest godina. Bolest je bila okidač promjene dotadašnjeg Zlatkovog života. Prebolio je sepsu, nakon čega je uslijedila terapija brojnim lijekovima. Zabrinuo se nad zdravstvenom kartom.
– Igrom slučaja jedne sam večeri naišao na televizijsku emisiju Krešimira Mišaka “Na rubu znanosti”. Tema je bila solarna joga. Sve me se to dojmilo i odlučio sam pokušati. Već drugi dan počeo sam prakticirati tu drevnu istočnjačku metodu i gledati u Sunce kako bih poboljšao mentalno i fizičko zdravlje. Sunce sam gledao po metodi koju je razvio Hira Ratan Manek. Krene se gledati 10 sekundi prvi dan, pa sve dok se ne postigne gledanje od 45 minuta. Za to treba 270 sunčanih dana. Već treći dan gledanja u Sunce odbacio sam sve lijekove. S vremenom su se moje bolesti i bojazni povukle, a ja sam krenuo u svijet planinarenje, biciklizma, zdravog života. U prehrani sam odbacio meso i ribu te postao vegetarijanac. Hranim se većinom samo onim što doma u vrtu uzgojim.
40 dana na meniju samo Sunce i kava
U “šalici razgovora” sa Zlatkom kojeg poznajem kao krasnog prijatelja s planinarskih izleta sve odiše blagošću. Kao da oko njega isijava aura mirnoće i strpljenja, ali i neobične energije.
– Ljudi me često pitaju kako s takvim oskudnim načinom prehrane uspijevam živjeti, a kamoli planinariti. Sunce mi daje snagu. Teško je to opisati. Većina sunčevu svjetlost uzima zdravo za gotovo. Tek nedavno se počela u većoj mjeri koristiti solarna energija za napajanje električnom energijom domaćinstava. Međutim, Sunce ima i velika blagotvorna djelovanja na naše tijelo. Kad sam počeo prakticirati gledanje u Sunce, imao sam period od 40 dana kada nisam ništa jeo osim što sam pio kavu. Na mom meniju je danas povrće i sir, ali ustvari nemam potrebu za hranom. Jedem više iz navike nego potrebe. To mi je prednost kad idemo na duže planinarske ture. Ne moram nositi mnogo hrane, a ni vode. Vodu nosim više radi drugih. Moj ritual i najveći užitak je popiti kavu na vrhu planine koju “ispenjem”.
* Kako puniš svoje “baterije”?
– Sad više ne moram redovno gledati u Sunce, jednom tjedno je dovoljno. Malo se pokažem sunčevoj svjetlosti i to je dosta. Kao solarni čip sam. Preporučio bih tu metodu svima koji imaju neke zdravstvene tegobe. Ne mogu se sve bolesti izliječiti, ali se može puno pridonijeti zdravlju. U odličnoj sam kondiciji. Često idem biciklom iz Palinovca u Čakovec na posao u HEP gdje radim kao kurir. Bicikliram i veće ture, biciklističke brevete od 200 i 300 km. Sunce mi vjerojatno daje energiju da pomažem i ljudima oko sebe. Svi kažu da u mojoj blizini osjećaju “nešto” i možda zato ljude koje vodim na planinarenje imaju povjerenje u mene. Prepuste se mom vođenju znajući da su u sigurnim rukama.
Stanko Nemec izgubio vid, ali ne i prijatelja koji ga vodi u planine
Zlatko je danas vodič planinarskih društvenih izleta (A standard). Otkako je krenuo planinariti, član je PD Bundek Mursko Središće i otpočetka je pomagao planinarima koji su zadnji u koloni. Briga za druge još je više došla do izražaja kad je planinar Stanko Nemec, dugogodišnji blagajnik Bundeka, zbog bolesti izgubio vid. Iako je oslijepio, u sebi je imao žarku želju nastaviti s planinarenjem. Zlatko je odlučio pomoći mu i pokrenuti unutar društva aktivnosti za osobe s invaliditetom.
– Najprije je nas osmero Bundeka sudjelovalo u Zagrebu na vježbi za vođenje slijepih. Potom je na nivou Hrvatske iz triju stanica planinarskih vodiča osnovana radna skupina za osobe s invaliditetom (Komisija za planinarske vodiče HPS-a). Ja sam predstavnik sjevera Hrvatske odnosno stanice Varaždin. Sudjelovali smo sredinom travnja u Sloveniji na praktičnom dijelu tečaja za vođenje osoba s invaliditetom. Mnogo smo naučili.
Najbitnije je povjerenje
Iza Zlatka i Stanka već je nekoliko zajednički osvojenih vrhova. Iskustvo dosizanja cilja i emocija je neprocjenjivo, slažu se obojica:
– Najbitnije je totalno povjerenje između vođene osobe i osobe koja vodi. Sa Stankom sam odradio nekoliko izleta, a nedavno smo uspješno odradili dvije ture – na vrh Sv. Ilija (Zmijino brdo na Pelješcu, 960 m) i vrh Kom (na otoku Korčula, 508 m). Uspješno smo sve svladali sami nas dvojica. Imali smo i druge vodiče u blizini u slučaju potrebe. Stanko i ja smo sad već uigran tandem. On ima žarku želju ići, a ja mu pomoći. Velika je to i odgovornost, ali ti usponi nisu toliko naporni psihički, već fizički jer hodaš za dvije osobe. Početkom lipnja u planu je uspon na Dinaru, kada ćemo voditi grupu slijepih i gluhih osoba.
Individualna pristup svakoj osobi
Uz Zlatka još je nekoliko međimurskih planinara zainteresirano uključiti se u provedbu aktivnosti osoba s invaliditetom koje se odnose na planinarenje i boravak u prirodi. Zlatko poziva i druge zainteresirane neka se pridruže:
– Organizirat ćemo edukativne tečajeve. Mogu se javiti meni na moj broj 091 755 2702. Na raspolaganju je i Stjepan Dubac, voditelj radne skupine za osobe s invaliditetom pri Komisiji za planinarske vodiče HPS –a. ([email protected] ili na broj mobitela 098 317 640). Mogu nam se javiti i udruge invalida. Svakoj osobi možemo pripremiti individualan program vođenja, za starije, djecu i mlade, osobe s određenom vrstom invaliditeta ili pretile osobe koje trebaju pomoć. Vodio sam i osobu sa sindromom Down. Svima njima boravak u prirodi donosi poboljšanju kvalitete života. Znam kako je teško kad nešto ne možeš sam jer sam iskusio to u vrijeme svoje bolesti. Zato svim srcem želim približiti ljepotu planina svima koji to sami ne mogu iskusiti.
foto: rr i arhiva Zlatko Mihocek
