-Zovem se Barbara Šimić, dolazim iz Preloga gdje sam završila osnovnu školu, a srednju školu završila sam u Gimnaziji Josipa Slavenskog u Čakovcu. Nakon gimnazije upisala sam Pravni fakultet u Zagrebu i trenutno sam studentica pete godine. Od diplome magistrice prava dijeli me još nekoliko ispita i obrana diplomskog rada, ali prije toga ću cijeli idući ljetni semestar provesti u Portugalu na Pravnom fakultetu u Lisabonu u sklopu međunarodne razmjene studenata. Inače završila sam i prvi stupanj Govorničke škole Ivo Škarić i sudjelovala na brojnim tribinama za poboljšanje komunikativnih vještina, javnog nastupa i debatiranja, ovako se predstavila studentska pravobraniteljica iz Preloga koja je jedan od pet studenata koje je rektor odlučio nagraditi i dati Posebno priznanje zbog svog rada i doprinosa Sveučilištu u Zagrebu.
Razgovarali smo s Barbarom o njezinim aktivnostima, odgovornostima, budućim planovima, ali i kako provodi svoje slobodno vrijeme, kojeg zbog užurbanom života previše i nema.
Kako ste došli do statusa Studentske pravobraniteljice Sveučilišta u Zagrebu, te kakvu ona odgovornost nosi?
U Ured studentskog pravobranitelja uključena sam sad već više od tri godine. Najprije sam godinu dana bila suradnica bivšem pravobranitelju i sad odrađujem već drugi mandat kao Studentska pravobraniteljica Sveučilišta u Zagrebu. Pri samom kandidiranju trebalo je dosta hrabrosti i spremnosti za odricanjem od nekih stvari koje su prije pravobraniteljstva bile prioritet, ali bila sam svjesna što me čeka i odlučila sam se kandidirati. U okviru svoje funkcije kao zagrebačke sveučilišne pravobraniteljice nadležna sam za rješavanje studentske problematike, koja podrazumijeva studij, prehranu, smještaj, studentski rad, stipendije itd., za sve studente zagrebačkog sveučilišta što uključuje 34 sastavnice i oko 70 000 studenata. Uz to, već sam drugi put izabrana za Koordinatoricu studentskih pravobranitelja svih Sveučilišta u Republici Hrvatskoj pa sazivam sastanke i koordiniram radom ostalih kolega pravobranitelja kako bi sustav zaštite studentskih prava i općenito način studiranja bio pravedniji i ujednačeniji u cijeloj Hrvatskoj.
Rekla bih da ova funkcija zahtijeva itekako puno odgovornosti i slobodnog vremena, kojeg uz svoj dosta zahtjevan fakultet, nemam na bacanje. Naravno, vrlo je bitno dobro pravno znanje i sposobnost interpretiranja pravilnika, statuta i ostalih pravnih akata. Rekla bih da je ono što razlikuje pobjedničku od gubitničke strane u svakom pojedinom slučaju upravo način interpretiranja pravnih akata. Jer pravilnici su isti za sve, ali način na koji ih pojedina osoba može rastumačiti i dobro argumentirati čini među stranama razliku. I upravo je to ono zbog čega sam posebno sretna jer tolika količina novih znanja i iskustva je usađena u mene da mi nikakva materijalna naknada ne bi to mogla nadoknaditi.
Kako usklađujete svoje slobodno vrijeme i posao?
Pa, rekla bih da mi puno pomaže moja osobina koja me prati još od osnovne škole, a to je organiziranost. Svaki dan u planer točno bilježim dogovorene sastanke, konzultacije sa studentima, predavanja na fakultetu, pa čak upisujem i slobodne vikende za odlazak kući! Međutim, ovo je u jednu ruku nezahvalan posao jer ne mogu unaprijed predvidjeti kad će izbiti nekakav problem na određenom fakultetu. Tada je moja reakcija potrebna odmah, neovisno jesam li ja kod kuće, učim li ja za svoje ispite, provodim li slobodno vrijeme sa prijateljima.
Obitelj mi je stvarno velika podrška i često mi znaju opravdati izostanke s obiteljskih druženja. Inače sam jako društvena osoba tako da svaki slobodan trenutak pokušavam izdvojiti za svoje prijatelje. Barem mi se za sad nisu žalili da sam ih zanemarila. Sve u svemu, mislim da dosta dobro usklađujem svoj pravobraniteljski rad, fakultet i slobodno vrijeme.
Kakvi su vam životni interesi, gdje se vidite u bliskoj budućnosti?
Kad završim fakultet, mislim da ću otići u odvjetništvo. Voljela bih što prije položiti pravosudni ispit nakon što odradim pripravništvo. Želja mi je također i upisati postdiplomski studij iz područja financija ili diplomacije. Imam dvije starije sestre koje su također pravnice po struci pa možda jednog dana udružimo snage i na tom području. Tko zna, još je prerano govoriti o konkretnim stvarima, ali bitno da opcije postoje tu negdje u mojoj glavi.
Što radite u slobodno vrijeme, te što vas sve veseli?
Pa slobodnog vremena stvarno nemam puno, ali kad ga imam volim ga provesti s prijateljima na zajedničkim druženjima te kod kuće u obiteljskoj atmosferi. Inače, dugo sam se bavila tenisom pa kad ulovim vremena odem i na teniske terene ili se bavim nekom drugom sportskom aktivnošću. Ponekad su mi slobodni vikendi zapravo rezervirani za sjednice u ostalim sveučilišnim gradovima diljem Hrvatske pa, iako se radi o poslovnom putu, iskoristim to za psihički odmor i odmak od zagrebačke žurbe.
Što za vas znači posebno rektorovo priznanje?
Prije svega, napomenula bih da sve ovo što radim je na volonterskoj bazi. Dakle, ne dobivam nikakvu naknadu za svoj rad pa nema tog odnosa da me „poslodavac“ nagradi ili unaprijedi u vidu nekakve materijalne koristi.
Sama si određujem ciljeve i zadatke i sama ih pokušam realizirati. Svakim danom pokušavam sve ovo podići na novu razinu kako bi se što više čulo za postojanje studentskog pravobranitelja i kako bi mladi ljudi postali proaktivni u zaštiti svojih studentskih prava. Često znam reći studentima: informirajte se, zaštitite svoja prava, danas su to studentska, sutra životna. Moj posao je takav da ne idem na ruku upravama fakulteta ili upravi sveučilišta već kontra njih, a na stranu studenta. Tako da ovakvo jedno priznanje još više daje težinu svemu ovome i naravno poticaj mi je za što boljim radom u budućnosti. Ako ćemo to usporediti s odnosom poslodavca i radnika, rekla bih da je ovo posebno rektorovo priznanje moja nagrada i unaprjeđenje u nematerijalnom smislu.
FOTO: Privatna arhiva
