7 C
Čakovec
Petak, 29 ožujka, 2024

FOTO: Od mladih do starih, čipkanje je ponovno hit u Svetoj Mariji!

Svaki tjedan u Domu kulture u Svetoj Mariji okuplja se preko deset aktivnih članica udruge Svetomarska čipka koje u zajedništvo i obiteljskoj atmosferi uče i vježbaju ponovno oživljeni zanat, od kojeg se u 19. stoljeću dobro živjelo u njihovom kraju.

Porijeklo i povijest svetomarske čipke prekriveno je velom mističnosti, te ne postoji materijalni zapis koji bi dokazao točno vrijeme postanka čipkanja. Važno razdoblje je početak 19. stoljeća kada se koristila za izradu tradicionalnih nošnji, točnije poculice koju je žena nosila prilikom udaje. Čipku su na raznim sajmovima prodavale žene koje su se zvale špicarice, a čipku su mijenjale za razne potrepštine. Tragovi čipke prestaju za vrijeme Drugog svjetskog rata kad su žene morala obavljati muške poslove, radove u polju, pa je tako i samo čipkanje polako krenulo padati u zaborav. Nakon čipke glavnu ulogu u Svetoj Mariji je preuzelo košaraštvo.

Obnovljena dugogodišnja tradicija

Takvo je stanje na području Svete Marije trajalo do početka 90-tih godina kad je Nada Mance pokrenula pitanje o svetomarskoj čipci, te okupila mještanke i sestre Anu i Katarinu Varga, te Anu Kanižaj Šiljkovu koje su ostale kao jedine čipkarice koje su još kao djevojčice učile od svojih baka. Naravno, njihovo znanje i vještine je trebalo obnoviti, a posljednja učenica Ane Kanižaj Šiljkove danas je predsjednica udruge Svetomarska čipka Biserka Poljak.

– Pred skoro 20 godina krenuo je moj interes prema svetomarskoj čipci jer sam se oduvijek bavila ručnim radom. Svaki slobodni trenutak iskoristila sam kako bi od Ane Kanižaj naučila trikove i sama razvila vlastitu metodiku kako da umjetnost izrade prenosim na buduće naraštaje – poručila je Biserka Poljak, predsjednica udruge, učiteljica razredne nastave te voditeljica sekcije Male čipkarice u okviru Učeničke zadruge Kockavica u Osnovnoj školi Sveta Marija.

Tako su se i ostale članice udruge malo po malo učile čipkanju. Danas su prave majstorice, a uključene su i djevojčice iz Osnovne škole Sveta Marija. U sklopu škole postoji Učenička zadruga Kockavica koja je jedina takva na području Međimurske županije.

Udruga Svetomarska čipka postala je samostalna 2009. godine, a danas u njoj djeluje oko 40-tak članova koji marljivo uče ovaj zaboravljeni, ali ponovno obnovljeni zanat.

– Čipka je zahtjevna za izradu iako spada u jednostavnije vrste jer se izrađuje s malim brojem batića, od 6 do 12 para. Ono što ju čini posebnim je da se radi od jedne neprekinute niti. Konac se ne smije spajati, kao ni potrgati kod pletenja. Zato je na početku važno točno odrediti koliko će konca biti potrebno za izraditi primjerak – rekla je Gordana Hunjadi koja je u udruzi od samih početaka.

Interes za čipku nema dobne granice

Vrlo je važan značaj osnovnoškolskih djevojčica kojima je svetomarska čipka vrlo zanimljiva. One kreću s osnovnim elementima čipkanja, a svoje prve primjerke s ponosom nose kući. Ipak, tek kad se izradi prva poculica, postaje se prava čipkarica. Izabela Stanko učenica je 8. razreda, uči već nekoliko godina, i uskoro će moći svoje znanje prenositi na mlađe. Njezina sestra Lucija Stanko učenica je 3. razreda, te je upravo ona najmlađa čipkarice udruge.

Druga značajna karakteristika svetomarske čipke je što se izrađuje na papirnatom podlošku bez slike, koji je rupičast, a svaka čipkarica zna “čitati” rupice.

Među najstarijim članica je Magdalena Kvakan koja je u udruzi od samih početaka, a prije učenja čipkanja bavila se ručnim radom poput izrade goblena, koji su joj bili dobra podloga za daljnje učenje svetomarske čipke.

– Izrada naše čipke daleko je najzahtjevniji oblik ručnog rada jer nema odustajanja. Ako nema strpljenja, upornosti i snage volje, teško da će se izraditi – istaknula je Magdalena Kvakan.

Ovisno o zahtjevnosti i obliku čipke, potrebno je oko 80 sati kako bi se napravila poculica koja je dio međimurske narodne nošnje. Traka s polukružnim caknama nazivala se špica za poculicu, a ona je bila ukras za glavu koji se namještao na posebno počešljanu kosu. Špica se sastoji od pet polukružnih cjelina s raznim motivima, a neki od osnovnih su lastavička, katruža, jagnješce i krogljica.

Svetomarska čipka zaslužuje više pažnje i podrške

Svoje proizvode ručnog rada čipkarice iz Svete Marije rado izlažu na raznim sajmovima, a najpoznatiji u našoj okolici je Međunarodni festival čipke u Lepoglavi. Makar, same čipkarice iz udruge se slažu kako se za njih još nije dovoljno pročulo.

– Mi smo iz male sredine, udruga je još mlada, te nismo uspjele napraviti pravu promociju kakvu svetomarska čipka zaslužuje. Hvalevrijednu potporu imamo od naše Općine, ali bilo bi nam od pomoći da Turistička zajednica Međimurske županije ima više sluha za naš rad – istaknule su čipkarice i poručile kako će se njihova upornost sigurno još i više isplatiti.

Obiteljska atmosfera na satovima čipkanja, marljive ruke i uzajamna pomoć koja vlada među članicama daje još jednu posebnu vrijednost izrade svetomarske čipke koja je uz ove žene ponovno oživjela u donjem Međimurju.

FOTO: Dora Vadlja

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE