Bogojavljenje ili Tri kralja, objava Kristova božanstva, jedan je od najstarijih kršćanskih blagdana (javlja se u II. stoljeću).
Zapadna liturgija spominje ukazanje zvijezde i poklonstvo mudraca s Istoka, zatim Isusovo krštenje u Jordanu i čudo u Kani Galilejskoj. Svi ovi biblijski motivi inspirirali su kršćansku ikonografiju i književnost.
Srednjovjekovna predaja nazvala je mudrace kraljevima i navela njihova imena (Baltazar, Gašpar, Melkior), pa se i sam blagdan među pukom zove Tri kralja. Poklonstvo trojice mudraca ili trojice „maga“ osobito lijepo opisano je u evanđelju po Mateju (2,1-12). Došli su “s istoka” u Jeruzalem da se poklone Isusu. Pratili su betlehemsku zvijezdu. U Jeruzalemu ih je primio kralj Herod, koji ih je želio prevariti, s ciljem da mu kažu, gdje se Isus rodio, tako da ga može ubiti. Kada su pronašli Isusa, darovali su mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku). Potom im je Bog zapovijedio da se ne vraćaju Herodu i da se drugim putem vrate u svoje zemlje. Oni su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja.
Obično ih prikazuju kao predstavnike različitih ljudskih rasa. Gašpar je prema predaji Azijac, srednjih godina, dolazi na slonu i daruje zlato, Baltazar je crni Afrikanac, mladić, dolazi na devi i daruje tamjan, a Melkior je Europljanin, starac, dolazi na konju i daruje smirnu. Na njihovo štovanje kao „kraljeva“ utjecao je tekst proroka Izaije: „K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja“.
Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije odnesene u Carigrad, nakon što ih je pronašla sveta Jelena Križarica. Kasnije su prenesene u Milano i napokon u Köln, u najljepšu njemačku katedralu, gdje se čuvaju i danas. To je svetište postalo središtem hodočašća svih europskih naroda pa i pobožnih hrvatskih putnika namjernika.
Blagdan Tri kralja se obično uzima i kao kraj božićnog razdoblja.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
