Međimurci su u starije doba često koristiti bicikl, ali ga je automobil s vremenom zamijenio. Međutim, to je s vremenom dovelo do toga da smo prestali pješačiti ili biciklirati, što je nekada kada nije bilo automobila zapravo bila najbolja preventiva kada su u pitanju kardiovaskularne i mnoge druge boleštine. Stoga je danas zdravstvena preporuka što više ići pješke ili voziti bicikl kao protutežu sjedilačkom načinu života.
Takav primjer slijedi i Boris Kunšten iz Žiškovca koji je biciklom u zadnjih nekoliko godina dolaska i odlaska na posao prešao više od 75 tisuća kilometara. Danas je u zasluženoj mirovini, ali se od svog ljubimca na dva kotača ne odvaja. Međutim, s biciklom je, kako kaže, i dalje emotivno povezan jer je navika ostala i s biciklom se i dalje “druži” svakodnevno.
Da ponekad čovjeka život natjera na drugačije razmišlja, govori on i na svojem primjeru. Naime, njegova biciklistička avantura započela je pred osam godina kad je zbog financijske situacije bio primoran hodati na posao biciklom, i to u Orehovicu koja je od njegovog stanovanja udaljena čak 22,5 kilometara. U slobodno vrijeme radi goblene s kojima se bavi od početka stupanja u brak, i to već pune 33 godine. To ga usrećuje i opušta, te ih voli poklanjati kao vjenčane poklone.
Na redovnom dnevnom poslu jedno je vrijeme bio uzor i kolegama koji su barem na kratko pokušali biciklom dolazi na smjenu. Iako je u mirovini, navika je ostala ista, pa je tako skoro svakodnevno u Čakovcu – naravno biciklom.
FOTO: Dora Vadlja
