Rušenje zgrada bivšeg MTČ-a potaklo nas je na razmišljanje što će od industrijske povijesti Međimurja 20. stoljeća ostati sačuvano za buduće generacije. Roba koju su proizvodili bila je najbolji veleposlanik Međimurja diljem zemlje i svijeta.
Trikotažini proizvodi u zlatno doba MTČ-a (Međimurske trikotaže Čakovec) bili su regionalni lider u odijevanju, zbog kojih su i popularne osobe i društvena krema dolazile u kupovinu u Čakovec.
Rušenje zgrada na lokaciji koja je prozvana po MTČ-u zadnji je trenutak da za buduće generacije sačuvamo uspomene na tu prošlost te industrijsku povijest 20. stoljeća izložimo i kao svojevrsni turistički proizvod. Mnoge razvijenije zemlje od nas stvaraju muzeje svoje industrijske povijesti kao dio identiteta nekog kraja. Ako to ne učinimo sada, za desetak godina bit će prekasno.
Povijest MTČ-a računa se od 1923. godine do prvog desetljeća 2000-ih, s cikličkim izmjenama uspjeha i neuspjeha i zlatnim dobom od kraja ‘60-ih pa do ‘90-ih godina prošlog stoljeća.
O tome kakva je odjeća stvarana u zlatno doba MTČ-a razgovarali smo s Biserkom Krčmar iz Čakovca, koja je cijeli radni vijek bila vezana uz tu našu veliku tvrtku. Radila je kao prodavačica u njihovoj trgovačkoj mreži i provela nas kroz vremeplov uspješnih MTČ-ovih proizvoda i zgode vezane uz popularnost odjeće stvarane u MTČ-u.
U redovima se stajalo kako bi se kupovalo u trgovinama MTČ-a u Čakovcu
Danas zvuči nevjerojatno da se u zlatno doba MTČ-a autobusima iz drugih krajeva dolazilo u Čakovec u kupovinu njihovih proizvoda za cijelu obitelj, kao što smo mi u novije vrijeme autobusima ili automobilima odlazili u šoping u Italiju, Austriju ili Mađarsku.
MTČ je praktički proizvodio sve, od donjeg rublja, pidžama, trenirki, majica do ljetnih haljina, kupaćih kostima, čarapa… Zanimljivo da je i cijela Biserkina obitelj vezana uz MTČ, pa se povijest njezine obitelji i MTČ-a isprepliću. Baka Rozina Žnidar radila je još za Granera u pozamanteriji. Djed je također radio u pozamanteriji. U MTČ-u su radili i njezin otac, majka, stric, strina, brat i ujak…
Prvu prodavaonicu u Čakovcu MTČ je imao u Ulici kralja Tomislava, iza današnje Bipe. I Biserka, zvana Biba, u nju je došla još kao učenica Trgovačke škole 1967. godine. Tri dana bila je na praksi, tri u školi, a poslije škole još je dolazila slagati robu i čistiti dućan.
Kada je 1970. godine završila školu, bila je “gotova trgovkinja” i zaposlila se u tom istom dućanu 1970., a tri godine kasnije prešla je u najpoznatiji MTČ-ov dućan u Čakovcu, u današnjoj Ulici Matice hrvatske, 1. travnja 1973. godine.
Taj slavni MTČ-ov dućan nastao je iz potrebe za proširenjem dva mala dućana, ovoga prvoga iz Ulice kralja Tomislava i drugoga na uglu Matice hrvatske, koji je kasnije bio poznat kao dućan robe u klasi. Veliki dućan, otvoren u proljeće 1973., bio je za svoje doba revolucionaran po načinu na koji se tamo počela prodavati roba. Kupci su mogli sami razgledavati i birati robu. Dotad se roba prodavala preko pulta. Kupac je kazao što treba, a prodavač je iznosio robu pred kupca na pult.
Gužve za kupnju MTČ-ove robe iz barake na igralištu bile su tako velike da su kupci u redovima stajali ispred baraka, a dijelili su im se brojevi kako bi se uveo red za ulazak u prodajni prostor.
Nemali broj puta nestrpljivi su se kupci u prodajni prostor preko reda gurali i kroz prozore, samo da čim prije dođu do željene MTČ-ove robe.
I Ivica Šerfezi dolazio kupovati u Čakovec na vrhuncu popularnosti
Prva MTČ-ova prodavaonica imala je pult koji je bio zabijen čavlima za parket, budući da je naguravanje kupaca pred pultom bila uobičajena pojava. Nemalo se puta desilo da kupci, unatoč tome što je pult bio pričvršćen za pod, čavli popuste, pa kupci gurnu pult zajedno s prodavačem do polica s robom.
MTČ je bio vjesnik proljeća u mnogim segmentima odijevanja u svoje zlatno doba. Odjeća koju su proizvodili bila je tako popularna da su po nju u Čakovec dolazili i poznati glumci, ljudi s estrade i druge poznate osobe, kao i društvena krema iz Zagreba, ali i Beograda. Biba se prisjeća da je u kupovinu znao doći i tada megapopularni pjevač Ivica Šerfezi, te popularni radiovoditelj emisija za djecu Mladen Kušec. S MTČ-om je surađivao i strip-crtač i karikaturist Rudi Stipković, koji je izrađivao ilustraciju košarkaša za njihove majice, sjeća se Biserka Krčmar.
Današnje tvornice tekstilnih proizvoda teško mogu i zamisliti i samo priželjkivati tu vrstu popularnosti odjeće koja je u ono vrijeme nastajala u pogonima MTČ-a. Bio je to rezultat dobre i promišljene suradnje na svim linijama poslovanja, do te mjere da su u upravu na sastanke dolazili i prodavači kako bi prenijeli što kupci traže, kao i nedostatke određenih kolekcija. Ali u MTČ-u se njegovao i za to doba inovativni načini prodaje i ideja koje su izrađivali njihovi vlastiti kreatori. Biserka Krčmar se kao pozitivnih likova prisjeća direktora prodaje Ivana Debića i kreatorice Jasne Šarić.
“Pogrebi i pomiriši”
MTČ je bio poznat i po tome što je na tržište lansirao puno modne odjeće koje je tržište jako dobro prihvatilo. Primjerice, pravi bum bio je baby-program od pliša, za djecu mlađu od godinu dana, jer se prije toga na tržištu nudila odjeća za djecu iznad godinu dana.
Jako popularne bile su i trenirka hlače s crtama na nogavicama sa strane, po uzoru na Addidasove. Jakne s kapuljačama zbog velikog interesa među kupcima prodavale su se i preko poštanskih paketa poduzećem za kupce kojima MTČ-ova roba nije bila u blizini. Hit su bile i majice “pogrebi i pomiriši”, s mirisnim aplikacijama voća koje je bilo na majici. A iskorak je bio i pakiranje kompleta ženskoga donjeg rublja u zasebne estetski oblikovane kutije. Sve što se u to doba moglo kopirati sa Zapada u MTČ-u se kopiralo i lansiralo na tržište.
Štramplice od frotira
Iz dječjeg programa odlično su se prodavale štrampice od frotira za veće uzraste, dužine do pojasa, a za manje uzraste krojene kao bodiji s kopčanjem na ramenima. Danas je manje poznato da je MTČ proizvodio i ženske i nekada vrlo popularne ženske najlonke “Klara”.
Da bi se doprlo do što većeg broja kupaca, mnogo se prodavalo i u terenskoj prodaji, danas bi se to moglo zvati svojevrsnom akcijskom prodajom u raznim gradovima. Tako su, primjerice, kamione i kamione MTČ-ove odjeće prodali u Vukovaru u Borovu Naselju, na tamošnjim bazenima. Za mjesta prodaje koja je trajala tri-četiri tjedna birala su se najfrekventnija mjesta gdje se okretalo puno ljudi. I u Čakovcu se roba nije prodavala samo u prodavaonicama. Tako je od 29. studenoga do 15. travnja trajala prodaja u barakama na nekadašnjem starom igralištu MTČ-a.
Sačuvajmo uspomenu na MTČ
MTČ je, osim po dizajnu i inovativnosti, bio poznat i po izuzetnoj kvaliteti. Pamuk su nabavljali preko jednog Indijca, koji se dobro razumio u kvalitetu pamuka. Imali su vrlo modernu vlastitu predionicu pletiva i moderno postrojenje za bojenje, koje im je osiguravalo postojanost boja. Zbog toga je njihova odjeća trajala i trajala čak i godinama, pa se pojam MTČ kvalitete sačuvao do danas.
No trebalo bi tu uspomenu sačuvati na puno jači način, kroz materijalnu ostavštinu MTČ-a. Novo vrijeme izbrisat će stare tragove. MTČ će nestati iz arhitektonske vizure grada, pa moramo razmišljati sada o tome da s rušenjem starih zgrada ne izbrišemo svaku uspomenu na postojanje toga našeg tekstilnog diva i brenda iz kolektivne svijesti Čakovca i Međimurja.
Foto: Zlatko Vrzan i arhivske fotografije iz monografije “Međimurska trikotaža 1923. – 1973.
