– Tu su mi roditelji, a i dosta mojih prijatelja se također vratilo. Život je ovdje kvalitetniji. U Zagrebu se život svodio na posao – kuća – posao i u principu je to bilo to. Bez obzira na to što Zagreb pruža kulturne i druge mogućnosti za osobni razvoj, ipak ne bih ostao živjeti u njemu, rekao je naš sugovornik Andrija Sabol koji radi u Zagrebu, a vratio se živjeti u Čakovec.
Naš veliki problem je centralizacija države koja sve poslove fokusira u Zagreb. U njega se slijeva sve, od novca, ideja, razvoja, donošenja odluka. Trebalo bi zaustaviti taj trend odljeva povećanjem kvalitete života u manjim sredinama.
U svijetu nije neobično raditi u velikom gradu, a živjeti u predgrađu ili manjem gradu udaljenom stotinjak kilometara. Ali, za to je potrebna dobra povezanost. I kod nas ima ljudi kojima odgovara takav život, posao u Zagrebu, a život u Međimurju. Jedan od njih je Andrija Sabol koji živi i radi na relaciji Zagreb – Čakovec. Međutim, kod nas je veliki nedostatak prometna nepovezanost glavnog grada sa širim okruženjem.
Dr. sc. Andrija Sabol rođeni je Čakovčanin, postdoktorand, zaposlen na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a živi u Čakovcu. Iz prve ruke htjeli smo saznati što je njega, mladog i obrazovanog, vratilo u naš kraj.
S druge strane, nije intencija ovog teksta idealizirati naš kraj, već sagledati slabosti zašto ne uspijevamo vraćati mlade i ravnomjerno se razvijati. Mnogo toga Andrija Sabol imao je reći na tu temu. Pročitajte u novom broju Međimurskih novina koje su u prodaji od petka, 6. studenog.
