Što je Darko Horvat kazao u intervjuu za Međimurske novine nakon što je 2012. godine po prvi put izabran za predsjednika međimurskog HDZ-a, dužnost na kojoj je do sada.
Govorio je o tadašnjem aktualnom trenutku HDZ i unutarstranačkim izborima. Pročitajte što se od tada do danas primijenilo. Ili možda nije?1
U nastavku donosimo razgovor koji smo objavili u Međimurskim novinama 27. travnja 2012. godine.
-Želimo čelnog čovjeka stranke koji će biti garancija dizanja ugleda i novog optimizma, bila je glavna tadašnja poruka Darka Horvata.
Na unutarstranačkim izborima je pobijedio protukandidata Mladena Križaića. Horvat je stigao na mjesto prvog čovjeka međimurskog HDZ-a u izuzetno delikatnom trenutku. -Ovo je pretposljednja stanica križnog puta koji je počeo 1. srpnja, u trenutku kada sam ja preuzela stranku nakon odlaska bivšeg predsjednika Ive Sanadera, kazala je predsjednica stranke tada i premijerka Jadranka Kosor, nakon što je otvorena istraga protiv stranke zbog financiranja “crnim novcem“. Danas stranka prolazi još teže trenutke kada se čitaju iskazi na suđenju nekada visokopozicioniranih ljudi u stranci o tome kako se dobivao i trošio novac izvučen velikim dijelom iz državnih tvrtki, a ne spominju se samo ljudi koji više nisu u stranci ili na njezinim čelnim pozicijama, već i oni koji se natječu za novog predsjednika, poput Jadranke Kosor, Darko Milinovića, kao i neki drugi. Svi oni tvrde da “ništa nisu znali“ o financiranju iz “crnog fonda“, ali predstojeći unutarstranački izbori na državnom nivou zasigurno imaju i zadatak da se do kraja raščisti i ta za stranku kao teški uteg loša politička situacija, koja izaziva veliko nepovjerenje kod običnih građana. Bez obzira na očito teška vremena za stranku, stranka ima i dalje jako puno vjernih članova. Pokazuju to i lokalni unutarstranački izbori koji su se dogodili proteklih četrdesetak dana diljem Međimurja. Kulminacija je bilo biranje novog predsjednika Županijskog odbora HDZ-a. Horvat je uvjerljivo pobijedio svog protukandidata Križaića, što znači da je dobro odradio “izbornu kampanju“.
* Otkada ste u HDZ-u?
– Član sam stranke od 2000. U HDZ sam došao u trenutku kada je izgubio izbore i od tog trenutka sustavno radim na izgradnji i općinske organizacije HDZ-a u Donjoj Dubravi. U tom trenutku HDZ je imao jedva jednog vijećnika, sad pokojnog Dragu Matoteka. Kontinuiranim angažmanom zajedno s koalicijskim partnerom HSS-om, s kojim smo izašli na zajedničkoj listi na izbore, osvojili smo pet mandata, falilo nam je nekoliko glasova da bismo dobili te izbore za općinsko vijeće.
Nismo svi “isti“, ta priča mora biti iza nas
* Vi ulazite u stranku ili se dižete u pozicijama kad ona gubi. Kako to?
– To je točno. Ovo sada je jedna situacija u kojoj bismo mogli reći da stranci ne ide najbolje, ako je to pravi izraz. Prolazimo kroz dosta težak period, trpe se posljedice koje su se dogodile zbog aktivnosti ili neaktivnosti nekih drugih, pa onda dolaze neka nova mlada lica koja bi trebala sve to skupa popeglati i poravnati i opet postaviti stranku na čvrste temelje. Jesmo kao stranka u ovom trenutku opterećeni, pratimo što se događa i u procesu protiv bivšeg predsjednika Sanadera. Novi momenti su i optužnica protiv HDZ-a, ali ja u ovom trenutku ne želim polemizirati o tome postoji li bilo kakva krivica ili ne. Pokušavam biti strpljiv …
* Ali moralna i politička šteta je velika?
– Za stranku da, ali ono što želim kao jasnu poruku reći članovima HDZ-a i HDZ-u sklonom biračkom tijelu: mi moramo znati da priča oko zapovjednih odgovornosti, priča da smo svi isti, da smo svi krivi i krivci mora biti iza nas. Moramo točno znati tko je i za što kriv i zbog toga mora doći do određenih optužnica i podjele krivice. U ovom trenutku ne želim reći niti se slažem da su svi HDZ-ovci krivi i ne želim prihvatiti takvu činjenicu, jer to nije točno. O nekim stvarima pojma nismo imali. S nekim ljudima smo sjedili za zajedničkim stolom i živjeli za ideale koje su ti ljudi promovirali, pomagali smo im da ti ideali dođu među narod, da se stvori jedan kontingent političke snage koje zagovara tako mišljenje koje su zagovarali ti politički lideri. To što su se neke stvari događale mimo nas i događale na način koji mi ne bi željeli, to je upravo i dovelo do pozicije u kojoj smo mi sada.
* Koga bi međimurski HDZ htio na čelu HDZ-a na razini države?
– Mi smo prema Zagrebu, otkako sam četiri dana na funkciji predsjednika, poslali jasnu poruku. Županijski odbor i ja kao predsjednik pozivamo sve kandidate na predstavljanje svoga izbornog programa. Nudimo fer i korektan odnos i želimo dati punu podršku onom kandidatu koji ima namjeru i želju ‘reformirati’ stranku na način da se ona u optimističkom raspoloženju počne dizati. Želimo da se olakša sve ono što smo u izbornom programu zacrtali, ali ono što tražimo je akceptiranje svih naših zahtjeva, ne samo do izbora, nego i u onom trenutku kad taj netko postane predsjednikom. Želimo graditi dvosmjernu autocestu. Želimo biti u Zagrebu prisutni, želimo fer i korektan odnos i zastupljenost naših kadrova u politici i u funkcioniranju stranke na nacionalnoj razini i danas i sutra, što nam je svima želja i u preuzimanju u vođenju države.
U ovom trenutku županijski HDZ ne favorizira ni jednog kandidata, u fazi smo razgovora sa svim kandidatima. Međimursku županiju su do sada posjetili Domagoj Milošević, Tomislav Karamarko, Jadranka Kosor i Milan Kujundžić. Svi su oni pozvani i svi dobro došli. Za sve njih ćemo okupiti naše elektore i županijski odbor i svima dati mogućnost da se predstave. Ali, kada odslušamo sve njih, u zatvorenom krugu ljudi odlučit ćemo kome ćemo dati podršku na nacionalnoj razini.
* Jeste li na nekoj razini raspravljali kako spriječiti u stranci ono što gledamo posljednjih dana, da su se u siromašnoj zemlji hrpe novca slagale u nečije ormare?
– Ako je vjerovati, a ja vjerujem, svakom kandidatu koji se kandidirao za mjesto predsjednika, HDZ se ne smije više staviti u situaciju da njime upravlja mala usko orijentirana grupa ljudi bez jasne arhitekture od predsjednika do baze. To se dogodilo unutar HDZ-a u trenutku dok je HDZ-om upravljao Ivo Sanader. Ta priča dobiva epilog kroz sudski proces. To je jedna era HDZ-a koja je iza nas, koji u tome nismo i ne bismo ni na koji način željeli u tome sudjelovati.
Dosta smo i sami krivi (HDZ) što su nam ljudi okrenuli leđa
* Iduće godine će biti lokalni izbori, vi ćete se kao prvi čovjek HDZ-a, pretpostavljam, kandidirati se i za župana, odnosno ući u sraz s drugim strankama. Kako sada u Međimurju, koje je inače više lijevo orijentirano, uz sve ove afere i političke štete?
– Ne bih se ja baš složio s konotacijom da je Međimurje lijevo orijentirano. Lijeva orijentacija je jedan kontinuitet osvajanja glasova te političke opcije, ne znači da je biračko tijelo lijevo otišlo. Mi znamo da u Međimurskoj županiji postoji naboj demokršćanstva i demokršćanske opcije. Rekao bi da se kod nas ljudi ne vole baviti politikom, politizirati.
* Pripremate li nekakvu strategiju za iduću godinu, jer ćete se sigurno natjecati i za županijsku vlast, s kojim ljudima?
– U ovom trenutku još uvijek radim na konstituiranju tijela županijskog HDZ-a. Imali smo izbore za predsjednika, izbore za županijski nadzorni odbor, u fazi smo formiranja predsjedništva. Ono što bih ja želio jest modernizirati stranku, da dobijemo točno projektno orijentirane ljude unutar stranke koji će se baviti točno određenim zadacima. Otvoreno ću reći, meni je želja da u predsjedništvo županijskog odbora uđe jedanaest ljudi, te uz predsjednika i tajnika kao glavne operativce imama devet različitih sektora, da imam u tom predsjedništvu ljude kod kojih će svaki biti odgovoran za jedan sektor, od zdravstva, školstva, gospodarstva, kulture, sporta i da im pridodam još četvoro ljudi u taj jedan tim. Petero ljudi koji svaki u tom segmentu kojim će se baviti zna više od mene. Ako imam u tom sektoru za stolom ljude od kojih ja znam više, takvi mi ljudi neće trebati. Želja mi je okupiti grupu vrhunskih profesionalaca s kojima ću moći odgovoriti na svaki problem u svakom sektoru, na svaku polemiku zbog koje ćemo sjedati na stol.
* Ali ljudi vole kad im politika rješava probleme?
– To se slažem, ali neću se složiti s time da smo mi (ovdje Međimurci) nekako lijevo orijentirano biračko tijelo. Živim u Donjoj Dubravi, gdje svi oni koji su lijevo orijentirana politička opcija žive jednim malo drugačijim životom i mi točno znamo tko je ta lijevo orijentirana politička opcija, pa ne zagovara neke stvari koje su ključne i presudne među ljudima.Prestali smo se baviti ljudima, sjediti za istim stolom, piti jutarnje kave, dolaziti na nogometne utakmice, odlaziti na vatrogasne zabave, godišnje skupštine. Mi (HDZ) smo jednim dijelom i sami krivci što su nam ljudi okrenuli leđa. Mislim da smo se dislocirali od biračkog tijela i da nam je to biračko tijelo vratilo. Mislim da smo imali određeni rezultat i uspjeh gledajući koaliciju na razini HNS-a i HDZ-a. Kada gledam orijentaciju narodnjačke opcije unutar Europskog parlamenta i kad gledam priču etabliranja HDZ-a u demokršćansku opciju, meni izvorno HNS i HDZ sigurno spadaju u sličan politički kontekst. To što se HNS etablirao u Europskom parlamentu kao liberalna opcija ja bih rekao da se zalutalo. To što je i HSS postao dio pučke opcije unutar Europskog parlamenta jasno se želi dati do znanja da su se ljudi koji su se pojavili kao lideri određenih političkih stranka željeli vratiti svojim izvornim korijenima. Sigurno HNS izvorno nije liberalna opcija. Siguran sam da tako nije ni unutar HNS-a, a uostalom u Međimurju zbog toga se i dogodio raskol unutar HNS-a. Nije cijela priča povučena samo time da nije došlo do kompromisa između Josipa Posavca i Radimira Čačića. Došlo je do jednog, pod navodnicima, pravog raskola između ključne političke orijentacije. Ako se u ovom trenutku HNS vraća liberalnoj opciji i ako je prevagnula ona liberalna opcija, onda mislim da su oni malo zalutali.
U onom kontekstu gdje smo mi bili zajedno s HNS-om, kada smo bili dio zajedničkog kontingenta političke snage koji je vodio županiju, ja mislim da je ta koalicija u onom izvornom smislu bila prirodna koalicija. I ja sam bio za nju. Mislim da je bila dobra za Međimurje i da kad je nastala i funkcionirala donijela puno toga dobro za Međimurje. I to je bit politike. Ona ne bi smjela biti sama sebi svrhom, ona mora napraviti neke dobre stvari, ne za političare, već za ono biračko tijelo koje ih je stavilo za frontmene.
Ono što bih želio poslati poruku kao novu viziju funkcioniranja stranke, mi jesmo i želimo se profilirati kao lider desne opcije, ali ne kao dovoljni sami sebi već kao lider nekoliko stranaka, od kojih neke ne prolaze prag kao dio jednog svjetonazora. Mjesto nam je za istim stolom i da tako homogenizirano desno političko biračko tijelo može polučiti dobar rezultat na sljedećim lokalnim izborima.
Međimurska županija mora konačno donijeti strategiju razvoja koja će biti prihvatljiva i lijevima i desnima
* Ukupna situacija u Međimurju je u stagnaciji?
– U nekoliko navrata sam rekao da je Međimurje izolirano. Ostalo je izvan konteksta i koleracije prema Zagrebu i u takvom položaju nema nikakve šanse. Moramo biti dio regionalne politike, ali ne izgubiti svoj međimurski autoritet ni svoju autohtonost. To znači da moramo imali jasno strateško opredjeljenje na političkoj razini, koji su nam to kapitalni projekti na županijskoj razini u narednih pet ili deset godina. Bez obzira tko je na vlasti, ti projekti koji se započinju ne mogu završavati u trenutku kada su u polufazi razvoja i završiti po ladicama, te započinjati nove projekte. Međimurju treba jasan politički konsenzus oko kapitalnih investicija na kojima će raditi svaka koalicija i svaka stranka koja dobije participaciju u koaliciji. Nakon toga je druga razina kad razgovaramo o projektima za pojedine općine ili sredine.
U Međimurskoj županiji se u ovom trenutku ne razvija, ne priprema ni realizira ni jedna kapitalna investicija. Pa čak i one investicije koje smo financirali iz državnog proračuna, tipa navodnjavanje. Ne znam zbog čega se ne završavaju i ne puštaju u pogon, a u nacionalnom proračunu trgovačkih društva vidimo takve projekte koji su namijenjeni u neke druge sredine. Jedan sustav navodnjavanja priprema se za Prelog, od 9 milijuna kuna. Moje pitanje je, ako mi ne želimo sustav navodnjavanja za koji je država već dala 28 milijuna kuna pustiti u pogon, je li pametno i treba li nam novi projekt navodnjavanja u Prelogu. Pa da opet dođemo u fazu finalizacije i da se tek tada pitamo trebamo li ga. Treba nam jasna strategija koju u ovom trenutku županija nema. Jedan dokument koji bi prihvatila dvotrećinska većina u Županiji, koji bi govorio kojim putem želi ići Međimurska županija bez obzira je li na vlasti SDP, HDZ, odnosno lijeve ili desne opcije.
* Međimurje je problem da je sve starije, mladi i obrazovani odlaze zbog toga što nema adekvatnih radnih mjesta ili su ovdje preslabo plaćeni. Kako to zaustaviti?
– Vrlo brzo ćemo doći u situaciju da će se izbrisati granica sa Slovenijom i Mađarskom. U tom trenutku će se pojaviti jedan regionalni kontekst, gdje će i naši visokoobrazovani kadrovi tražiti svoje zaposlenje i svoja radna mjesta. Ono što sam imao priliku vidjeti u proteklih četiri do pet godina u Zagrebu, sve multinacionacionalne kompanije, pa i jedan MOL, o kojemu nemamo najbolje mišljenje u korelaciji s Inom, ima stratešku politiku da svoju kadrovsku politiku vodi tako da su njemu poželjni kadrovi ne isključivo iz Mađarske, već traži profesionalce i najbolji europski kadar kroz raznorazne provjere, testiranja i okupljanja. Kad donese stratešku odluku o zapošljavanju, budite sigurni da je tih 20, 30 ljudi koji dolaze iz Češke, Slovačke, Mađarske, Hrvatske prošlo raznorazne filtere. Na taj način rade sve kompanije koje vode politiku koja donosi rezultate.
Međimurci koji odlaze u Zagreb se ne vraćaju, jer naše su firmice male, tržište radne snage je rascjepkano. Dozvolili smo da ono što je bilo brend i snagu od nekadašnjeg Građevnog kombinata, Metalca, u posljednje vrijeme MTČ-a i koje su imale perspektivu – da je više nemaju. Dopustilo se da menadžment koji je vodio te firme ne ulaže i ne investira u te firme i one su same po sebi propale. Ne mislim nikoga optuživati da je ubio firmu, niti je Međimurska županija, niti župan Perhoč uništio MTČ. MTČ nije imao perspektivu jer poslovna politika nikada nije bila dobra. GK nije imao perspektivu, jer poslovna politika nije bila dobra. Dešavaju se određeni propusti u kadrovskoj i investicijskoj politici, kad firma tehnološki stane. Kad firma tehnološki stane, a proizvodno je orijentirana, ona krene nizbrdo. U ovom trenutku nas se klasificira kao poduzetničku, obrtničku županiju, ali mi to ne razvijamo jer to nije ton i želja, već iz nužde, jer ljudi iz velikih firmi koji su ostali bez posla nemaju nikakvih drugih mogućnosti, nego doma početi biznis od samog početka. Perspektiva je godine i godine rada kroz jednu ili dvije generacije, zbog čega gospodarstvo Međimurske županije mora živjeti bar još desetak, petnaestak godina da bi se firme etablirale i postale netko.
