Treću godinu zaredom u Donjem Vidovcu su održani Dani zlata i starih zanata. Radi se o turističkoj, gastronomskoj i kulturnoj manifestaciji kojom se nastoji sačuvati stoljetna tradicija ispiranja zlata, medičarstva, košaraštva i brojnih drugih zanata s područja Donjeg Vidovca i donjomeđimurskih općina koji su hranili i othranili tamošnje stanovništvo. Nažalost, danas su ti zanati ostali samo kao podsjetnik na davna vremena, i to prije svega zahvaljujući entuzijastima i njihovoj dobroj volji.

Tradiciji ispiranja zlata posvetio se Moto nautički klub Vidovski zlatari koji trenutno broji oko 150 članova.

– Uhvatili smo zadnji vlak u očuvanju naše tradicije, ističe Nenad Lukša, predsjednik Vidovskih zlatara. Udrugu smo osnovali dok su još bili živi posljednji aktivni ispirači zlata na našem području, Dragutin Horvat i Matej Horvat-Japica. 

Poznati zlatarski dvojac, uspio je tako još za života svoje bogato iskustvo i znanje prenijeti na mlađu generaciju koja smatra da bi bila šteta da nešto tako jedinstveno padne u zaborav.

– Jer takvo nekaj nema nigdi u svijetu, kaže predsjednik Nenad. Na svijetu postoji mnogo tehnika ispiranja zlata, no naša je jedinstvena jer je prilagođena konfiguraciji zlata koje se nalazi na obalama Drave. Entuzijazam treba profesionalizirati i otvoriti put profitabilnosti

Uz organiziranje Dana zlata i starih zanata, Udruga sudjeluje na raznim sajmovima te organizira grupnu plovidbu rijekom Dravom gdje pokazuju kako se ispire zlato. 

– Zainteresiranih grupa ima no nismo još uvijek dobro posloženi, kaže. Najveći je problem što svi mi radimo, odnosno zaposleni smo, a čovjek koji dođe na godišnji odmor ne želi čekati kraj njihovog radnog vremena, već želi uživati u slobodnom vremenu.

Iako, pomaka ima i u tom smjeru. Naime, uz pomoć općine i Turističke zajednice radi se na tome da se možda netko i zaposli. Za grupu turista treba organizirati 2 skipera te 2 ispirača. U tom segmentu puno će pomoći i Interpretacijski centar Vidovski zlatari.

– Zlata u principu u rijeci Dravi nema, ističe. Ima ga jedva koliko-toliko da ga možemo pokazati i održati na životu našu tradiciju.

Drava se totalno promijenila u odnosu na one stare “zlatne dane” kada su se ljudi time bavili ispirući zlato koje je stizalo s Alpa. Danas je rijeka omeđena hidrocentralama koje najvjerojatnije zaustavljaju dotok zlatnih listića ili se strgaju i pretvaraju u vrlo sitne čestice.

– Ali za jedan poludnevni izlet u kojem ljudi sjednu u čamac, laganom panoramskom vožnjom po Dravi stignu do pristaništa, nešto prezalogaje pa pogledaju prezentaciju ispiranja, zlata ipak ima.

Sjaj zlata, ma kako ga malo bilo oduvijek je privlačilo, a i danas privlači poglede i žudnju ljudi. 

Upravo tu žudnju, trebali bi znati iskoristiti naši turistički djelatnici i unovčiti ono što već imamo jer interesa itekako ima.

 

Ostavi komentar