Prišiti gumb, udjenuti konac u iglu, zabiti čavao, rezati kruh oštrim nožem, zamijeniti žarulju, podgrijati hranu na štednjaku ili očistiti sobu usisavačem mnogobrojnoj djeci nije svakodnevica, pa bi to ubuduće učila u školi.
Nitko ne zna zašto, ali domaćinstvo je potiho ispraćeno iz škola, premda su generacijama koje su ga učile u osnovnoj školi upravo dogodovštine s nastave domaćinstva među najljepšim školskim uspomenama koje nose iz tih predmeta za čitav život.
Onda se nekome negdje učinilo da su ti predmeti zastarjeli ili nepotrebni u potrošačkom društvu u koje smo ulazili kao guske u maglu. Opća opčinjenost informatizacijom, a kasnije i digitalizacijom potisnula je staro domaćinstvo da bi nam virtualni svijet prisjeo u koroni. Škole su ipak domaćinstvo u tragovima zadržale u obliku izvannastavnih aktivnosti, tako da nije baš sve otišlo u nepovrat.
Opšrnije o tome što je od domaćinstva o(p)stalo u našim osnovnim školama, a što bi se od praktičnih vještina trebalo učiti u školama u bliskoj budućnosti, pročitajte u novom broju Međimurskih novina koje su u prodaji od petka, 3. ožujka.
