Prva asocijacija vezana uz pčele je slatki, ukusni i zdravi med kojeg se najčešće sjetimo zimi, odnosno u vrijeme gripa i prehlada. No, pčele imaju daleko važniju ulogu u našem ekosustavu od proizvodnje meda za ljudsku potrebu. Istina, prvenstveno ga proizvode za svoju ishranu, ali kako pčelare vole reći, ljudi im ga “pljačkaju, odnosno otimaju”. Najvažnija uloga pčela je u stvari oprašivanje biljaka bez kojih nema poljoprivrede niti pak mnogih divljih vrsta biljaka, jer bi sve bez razmnožavanja nestale s lica Zemlje. Drugim riječima, pčele održavaju naš ekosustav, a dobar su indikator njegovog zdravstvenog stanja. I dok su nekad pčele oprašivale tek 30-tak% bilja, zbog smanjenja ili nestajanja drugih oprašivača, one su danas gotovo pa najznačajniji dio tog lanca u biljnom svijetu. Uvidjevši njihovu važnost, UN je 20. svibnja proglasio Svjetskim danom pčela. Datum nije slučajno odabran već je vezan uz datum “rođenja”, odnosno krštenja daleke 1734. g. Antona Janše, oca modernog pčelarstva koji je na bečkom dvoru radio kao učitelj apikulture.
Godina u kojoj se ništa ne može planirati
Svjetski dan pčela obilježili su i naši pčelari koji podržavaju inicijativu ostalih kolega da se pčela proglasi ugroženom vrstom. Tim više jer je pred njima ponovno neizvjesna i prevrtljiva sezona u kojoj ne mogu ništa isplanirati s obzirom na vrijeme.
– Sezona nam je jako dobro počela, ispričao nam je Željko Trupković, predsjednik udruge pčelara Agacija. Iza nas je idealna zima i početak proljeća, bez većih gubitaka u košnici (svega 15-20%). Nastavno na to pčele su bile u dobroj kondiciji i masovno počele izlaziti iz košnica. Onda je došao prvi, pa drugi hladni val koji su zakočili sve i preokrenuli cijelu situaciju. Prvi hladni val, odnosno niske temperature zakočile su i prolongirale cvjetanje agacije za dva tjedna. Drugim riječima, pčele su se hranile medom iz košnica, a s obzirom na njihov broj i snagu, trošile su i do pola kilograma hrane dnevno po košnici. Pčelari su naravno, tempirali hranu negdje do početka svibnja, odnosno cvatnje agacije.
– Desilo se to da su imale jedva dovoljno hrane za sebe i leglo pa su počele masovno izbacivati trutove, naveo je Željko, samo jednu od posljedica hladnog svibanjskog vala.
Podbačaj agacije, ali i drugog bilja
Stacionirani pčelari, zbog nepovoljnog vremena, ostat će tako bez čistog, bagremovog meda. Mogu se sada samo nadati boljoj paši na lipi ili kestenu, odnosno livadnom cvijeću uz Muru.
– U nešto povoljnijem su položaju seleći koji pak računaju na cvijet kestena, lipe, suncokreta, ali i amorfe, navodi Željko. Iako je zadatak pčelara da i sami sade medonosne biljke, Trupković poziva i poljoprivrednike da to učine pa tako preporučuje medonosnu faceliju kao postrnu kulturnu nakon žetve, zatim heljdu, a i naši parkovi, kaže, umjesto kineskog i američkog drveća mogli bi imati više cvjetno-medonosnih stabala.
Budućnost je matična mliječ, pčelinji otrov….
Med je osnovni i temeljni proizvod, ali pčele se mogu iskoristiti i za puno više toga. Matična mliječ, koja doseže i do 20.000 eura za kilogram, pelud, pčelinji otrov samo su neke od ostalih mogućnosti koje se ne koriste dovoljno.
– Doduše, s time je puno više posla, navodi Željko. Iako se količinski dobije manje, financijski je pun isplativije.
Među razlozima zbog kojih nema tih proizvoda više je struktura naših pčelara. Naime, velik dio njih su umirovljenici kojima je pčelarstvo hobi ili tek dodatni izvor zarade. Tu su i pčelari koji su zaposleni i nemaju toliko vremena koje bi posvetili svojim pčelinjacima. U Međimurju je tek 2-3 profesionalca koji su se u potpunosti posvetili tom poslu i koji bi mogli pčele iskoristiti i za nešto više, osim proizvodnje meda.
U Hrvatskoj se, ovisno o godini, proizvodi od osam do deset tisuća tona meda, od čega se izveze samo 380 tona, a uvezlo gotovo četiri puta više, 1300 tona. Prema podacima za 2017., najviše uvozimo iz Španjolske, Kine i Poljske, a hrvatski se med najviše izvozi u BiH, Italiju i Njemačku. Eurostat je objavio podatke o porijeklu meda na prostoru Europske unije koja je prošle godine uvezla 208.000 tona ove namirnice ukupne vrijednosti oko 452 milijuna eura. Istovremeno su članice Unije izvezle 21.000 tona meda u vrijednosti 119 milijuna eura. Najveću uvoznik meda je Njemačka na čijem je tržištu završilo 29% meda proizvedenog izvan EU granica. Slijede je Ujedinjeno Kraljevstvo, Belgija, Poljska i Španjolska. Najveći dio uvezenog meda dolazi iz Kine, čak 39 količinskih postotaka. Slijede Ukrajina (20%), Argentina (12%), Meksiko (10%) i Čile (4%). Istovremeno su Mađarska (14%), Belgija (14%) i Španjolska (13%) najveće Unijine izvoznice meda.
