Na kraju ulice u naselju Brezje, u adaptiranoj zgradi stare škole smjestio se mali dječji vrtić, u stvari Područni odjel čakovečkog Vrtića Žibeki. Četiri skupine mališana naši su ovotjedni kandidati za nagradu od 8000 kuna.
Dočekali su nas, kako je to i inače, razigrani i raširenih ruku, jedva čekajući da nam ispričaju što sve rade u svom vrtiću, čime se još bave i ono najvažnije, po čemu su posebni. Drugim riječima, što to oni rade na drugačiji način od drugih. Istina, svaki je vrtić poseban na svoj način jer je i svako dijete individua za sebe i posebno.
Imamo najljepši vrt
Kako nam je zima na pragu, brzo su se obukli, navukli svoje gumene čizmice te nas poveli u veliko dvorište na čijem se kraju nalazi mali povrtnjak.
– Sada je naravno prazan, no tijekom ljeta brali smo paprike, rajčice, jagode, a do nedavno i patlidžan, rekla nam je Dijana Vugrinec, odgojiteljica srednje skupine.
Mališani su odmah uzeli grablje u ruke i spremno počeli čupati korov koji nemilice raste bez obzira na to što su nedavno imali radnu akciju i sve gredice očistili.
– Povrtnjak sadimo u suradnji s roditeljima koji donose presadnice i sjeme, potom svi zajedno to sve siju i sade.
Zajedno se štiha, kopa, greblja, zalijeva i radi sve što je potrebno. Imaju čak i dva mala plastična spremnika kojima se koriste kao komposterima u kojima rade kompost za vrt i to od raznih otpadaka.
Kroz sezonu djeca prate kako koja biljka raste i razvija se, kako cvate, koji kukci lete po njima, kako se razvija plod koji im u konačnici i teta kuharica spremi na salatu.
Za djecu je to cijeli istraživački pothvat jer sada u ruci imaju malu sjemenku, a potom veliki krastavac. Osim toga, na taj način uče kako raste koje povrće, kako izgleda, kojeg je okusa i navikavaju se na domaće povrće koje sami uzgajaju. Uz to još i uče kako se odvaja smeće i da se ostaci hrane ne bacaju u kante, već idu u kompostište kao vrijedno gnojivo za njihove biljke.
Uz povrtnjak i lipe, u dvorištu im rastu i maruni koje su već naučili brati pazeći pri tome da izbjegavaju velike bodlje.
Budući da sada nije vrijeme za vrt, s velikim nestrpljenjem očekuju prve pahulje i igre u snijegu.
Prijateljstvo s vjevericama
Kako kažu, mogu se pohvaliti imenom Vrtić u prirodi. Naime, dvorište im graniči sa šumom koja se čisti i uređuje, samo za njih.
– Djeca vole ići u šetnju šumom, ističe odgojiteljica Vugrinec. Mogu trčati bez straha od prometa, promatrati razne životinjice, posebno ptice i vjeverice.
S vjevericama su se već i sprijateljili jer im često dolaze i u dvorište, na njihova stabla lipe. Kad se vani sve smiri i nema previše dječje buke, vjeverice skakuću po lipama na radost djece koja ih gledaju s prozora.
