Od desetak skloništa u Čakovcu tek smo mogli ući u sklonište čakovečke bolnice koje se redovno koliko-toliko održava.
Napad Ruske Federacije na suverenu državu Ukrajinu, odnosno rat potisnuo je sve druge stvari u drugi plan. Ne spominje se više ni korona već samo rat i posljedice koje iz njega proizlaze. Prije svega tu su poremećaji na tržištu, izbjeglice, ranjeni i mrtvi. Cijeli svijet praktički osuđuje Vladimira Putina i nije siguran što će, odnosno što je sposoban napraviti i do kuda sežu njegovi teritorijalni apetiti. Tim više što se sve češće spominje i nuklearno naoružanje pa se strah uvukao u ljude okolnih zemalja pa tako i u naše ljude.
Ljudi su počeli opsjedati ljekarne u potrazi za tabletama joda a sve češće tema razgovora su i skloništa. Za one koji su preživjeli Domovinski rat, sirene i skloništa nisu ništa novoga.
Vezano uz to, odlučili smo, ne daj Bože da nam zatrebaju, provjeriti kako izgledaju skloništa u Čakovcu. Sreću smo imali tek sa onim u našoj čakovečkoj bolnici kroz koje nas je proveo Hrvoje Novaković.
Sklonište se nalazi ukopano u podrum bolnice u koje se ulazi kroz teška metalna vrata koja se praktički hermetički zatvaraju. Kapacitet mu je 200 ljudi a toliko ima i ležajeva.
Sklonište je opremljeno svima onime što je potrebno za preživljavanje toliko osoba. Ima struju a ukoliko ona nestane tu su akumulatori. Bez prozora je kao što mora i biti pa ima pumpe i filtere za zrak. Naravno, tu je i sanitarni čvor te kanistri sa vodom.
Jedino što u ovom trenutku nema je hrana no, to se, doznali smo nabavlja shodno situaciji za što postoji određeni logistički postupak.
Iako sklonište trenutno ne služi svojoj svrsi, ono se redovno održava, provjetrava i pregledava.
