Kalendarski je tek sredina ljeta, no Međimurci se već uvelike pripremaju za najhladniji dio godine i sezonu grijanja. Jer nitko od nas se ničega ne boji više od hladnog doma naročito kad vani zavija sjeverac noseći krupne pahulje snijega. Osim toga, u zimskim mjesecima obitelj se i najviše drži kućnog ognjišta, tada se obilježavaju i najljepši blagdani u godini koji su još ljepši uz pucketanje vatre u kaminu ili bilo kakvoj drugoj pećki.
Naime, kako je već poznato, zbog visoke cijene plina iz godine u godinu sve više ljudi prelazi na alternativni način grijanja, a među takvim energentima, najpopularnija su drva. Istina, i drva bilježe rast cijene, no još uvijek su puno povoljnija za većinu Međimuraca, pogotovo onih koji žive u obiteljskim kućama. Osim toga, slažu se mnogi, radijator nikad ne može tako zagrijati dom kako to mogu dobra suha drva a da se o ugođaju prave vatre i ne govori.
Vrijeme za kupnju onih pravih drva koja će nam garantirati ugodnu toplinu polako istječe i krajnji je rok za njihovu kupnju.
Ponuda drva na sve strane i na svakom koraku
Šumoposjednici u sječu drva idu kad stane vegetacija, a zna se da je to vrijeme od kasne jeseni do ranog proljeća. Tako posječena drva, naravno, sve su samo ne dobra za loženje jer su mokra i trebaju odstajati neko vrijeme kako bi se osušila i lijepo gorjela. Mokra drva se, kako se to popularno kaže kod nas, samo “žnjave” i dime i ne daju prijeko potrebnu toplinu. Istina, drva se mogu kupiti i u tom razdoblju, ali samo kako bi stajala za iduću sezonu grijanja i eventualno su tada i nešto jeftinija jer nema prave potražnje.
A prava potražnja počinje krajem proljeća i početkom ljeta jer se zna da se tada kupuje polusuho drvo koje se do zime još stigne osušiti. Kako vrijeme prolazi, suhog drva je sve manje i u nedostatku robe vrlo lako se može desiti da se kupi tek svježe posječeno, mokro, a onda cijelu zimu – majko mila!
Kupnja drva u današnje vrijeme ne bi trebala biti nikakav problem u Međimurju i šire jer ih ima u prodaji na svakom koraku. Međutim, najviše se trguje tradicionalno na čakovečkom sajmu srijedom, kao i na još nekim mjestima, primjerice preko puta BP Formula u Nedelišću, odnosno na preloškom Jugu. Nude se i putem oglasa u novina, polijepljenim na banderama i društvenim mrežama.
Čovjek samo mora znati kakvo drvo i koliko ga želi. Agacija, grab, bukva i hrast najpopularnije su vrste koje se nude ili rezane na metar ili pak ispiljene prema potrebi.
Trgovci su se već toliko ispraksirali da nude drva rezana primjerice na 30 ili 33 cm za centralno grijanje ili veće kamine ili pak na 20 – 25 cm za nešto manje peći. Na vama je samo da odaberete.
Isto tako, možete odabrati želite li kupiti drva od trgovaca koji svojim kamionima s punim prikolicama kruže ulicama vašeg naselja, možda potegnete do trgovca koji je kamion parkirao na prigodnim parkiralištima gdje uz drva nudi i uslugu piljenja i kalanja.
Jednom riječju, stječe se dojam kako svaki drugi trgovac prodaje drva te da su ona badava. – Brus! – govore ovih dana kupci na čakovečkom sajmu raspitujući se za cijene koje se kreću od 250 za agaciju do 400 kuna za metar najtvrđe i najkvalitetnije bukve ili pak hrasta. A zna se da prosječno domaćinstvo koje grije svoju kuću treba barem 15 metara tako da se račun za drva može popeti i do 5 – 6 tisuća kuna. Naravno, u gotovini jer tu nema odgode plaćanja, ne mogu se provući kartice, već “lovu na sunce”. I onda kad već treba iskeširati takvu svotu, želimo i robu u toj vrijednosti. Ali…..
Nasamareni kupci zovu u našu redakciju
Ne kaže se badava da trgovac mora biti lukav te treba znati podilaziti kupcu, koji je, naravno, uvijek u pravu. Pravi trgovac, naime, prodat će i Eskimu led. A upravo se to dešava ljudima koji kupuju drva i koji su, barem oni koji su pristali ispričati svoja iskustva, prevaru doživjeli na vlastitoj koži.
– Godinama smo se grijali na plin, no jednostavno nam je postalo to preskupo pa smo se odlučili preorijentirati na drva – ispričao nam je Ivan iz Preloga. – Izvan našeg mjesta stajali su parkirani kamioni pa sam skoknuo s posla i pogodio se s jednim trgovcem za 20 metara drva. Čovjek je bio toliko uvjerljiv i ljubazan pa sam mu dao adresu kako bi mi dopremio drva doma.
I doista, kaže ogorčeni Ivan koji nas je nazvao u redakciju, došavši doma, ispred kuće je bio cijeli kup drva narezanih na duljinu od jednog metra. Vrag mu nije dao mira pa je prilikom skladanja u dvorištu razapeo metar i umjesto 20 izmjerio je tek 17 i pol metara drva.
– Ostao sam prevaren za gotovo tri metra drva, odnosno za oko 1400 kuna. Naprosto nisam mogao vjerovati kako sam se dao nasamariti. Naravno, bijesan i ljut krenuo sam potražiti prevaranta, no više ga nije bilo.
Tek nakon dva – tri tjedna ga je pronašao i onda je krenulo povuci-potegni, prijetnje, vika, pokoja psovka, ali je uspio dobiti još svoj ostatak drva.
Josip pak je prevaren na nešto suptilniji način.
– Priče o prevarama došle su i do mene pa sam se u kupovinu drva uputio s velikom dozom opreza – ispričao nam je Josip svoj slučaj. Naoružan metrom, hodao sam oko prikolice, mjerio, motrio, računao i kad sam se uvjerio da sve štima, stisnuli smo si ruke i platio sam svojih 15 metara nešto manje od 5000 kuna. Tada mi je trgovac rekao neka ja samo idem kući, a on će doći za mnom.
I došao je, kaže, ali ne odmah, već popodne uz nekakve isprike o privatnim poslovima. Lijepo je sve istovario, žena je skuhala kavu, popili smo pivo, napričali se i konačno se rastali.
– Nakon nekoliko dana kad smo pripremili drva za rezanje, shvatio sam da drva nisu narezana na metar duljine već 90 cm. Smrklo mi se pred očima od jada, bijesa, nevolje jer uza sav oprez ipak sam ispao magarac.
Posebno pripazite kada je u pitanju “odlična ponuda”
Naivac je ispao i Franjo iz Savske Vesi, kako je rekao sam za sebe. Znao je da su drva uglavnom svuda po istoj cijeni, no ipak je nasjeo na “odličnu ponudu”.
– Koliko sam puta samo čuo onu poznatu izreku “Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvar” i opet sam nasjeo. Pomamio sam se za odličnom ponudom mješavine bukve i hrasta od 300 kuna jer trgovac navodno odlazi iz zemlje te se rješava drva pošto-poto. Drugim riječima, platio sam 20 metara, dakle 6000 kuna s time da mi je prvih deset metara dopremljeno još istog dana uz opravdanje da mu je veliki kamion u kvaru. Naravno, ostatak nikad nisam dobio kao ni “gospodina”.
Svi naši sugovornici slažu se kako ima poštenih trgovaca drvima sa stalnim kupcima, ali i onih koji drva prodaju “samo jednom” u svakom mjestu i time ruše ugled i povjerenje ljudi u sve oko sebe. A jednom prevareni čovjek puhat će uvijek i na hladno.
Na još jedan i prilično čest oblik prevare upozorio nas je i Stjepan iz Brezja koji je, srećom, poučen pričama, širom otvorio oči i bio spreman na detaljan pregled. Ili je, kaže, jednostavno imao sreće.
– Naravno, priče o prevarama se šire Međimurjem tim više što nam drva prodaju uglavnom trgovci iz susjednih županija koje ovdje nitko ne poznaje. Nagledao sam si drva na jednom većem kamionu. Bila su uredno složena u dva reda. I kad sam već mislio da je sve u redu, ipak mi vrag nije dao mira pa sam zavirio ispod cerade i na stražnjoj strani. I imao sam što vidjeti. Niti su bila krupna drva kao s prve strane niti pak su bila pažljivo složena, već sa šupljinama.
Ako se tako radi s drvima koje se mogu posložiti u “metre” i vidjeti je li kupac prevaren, pita se Stjepan što je tek s onima koji kupuju kratko rezana drva. Njih je, naime, nemoguće točno izmjeriti pa se ni ne zna za koliko je tko prevaren.
Pitali smo i naše sugovornike o računu o plaćenim i isporučenim drvima na što su nam se samo lijepo nasmijali.
Prevare kupaca ne šire se samo usmenim putem već se i na pojedinim Facebook grupama mogu pročitati preporuke kod koga kupiti a kod koga ne i to imenom i prezimenom.
“Stalni kupci” nagovarali nas na kupnju drva
Nakon svega ovoga što smo čuli i sami smo krenuli u “kupnju” drva na čakovečkom sajmu, bez osnovnog poznavanja vrste drveta i količine koju trebamo za našu obiteljsku kuću. Motali smo se oko kamiona s prikolicama punih drva, slušali o njihovoj kvaliteti, pouzdanosti i brzoj isporuci. Pritom, slučajno ili ne, naletjeli smo i na nekoliko stalnih kupaca koji su nas uvjeravali u istinitost riječi trgovaca. Naravno, pritom smo se i naslušali o kupcima koji samo kruže, gledaju i ne znaju što bi.
– Svi bi kupili jeftinu robu i čekaju ne znam kaj – rekao nam je mladić iz Podravine nudeći nam svoja drva. – Onda dođe deseti, jedanaesti mjesec kada više nemamo suhih drva pa se opet žale na mokra drva. Badava obilazite okolo, svi mi imamo iste cijene i ista drva. Morate samo znati što želite i koliko, odnosno trebaju li vam drva za centralno ili običnu peć i ja ću vam sve nabaviti.
Istu priču čuli smo gotovo kod svakog kamiona s time da su neki bili i posebno nasrtljivi, praktički nas povlačeći za ruku.
I ne samo da se ogovaraju kupci već i trgovci međusobno.
– Vidite tam onoga kamiončića koji nudi 5 metara kratko piljenih drva – upozorio nas je naš trgovac-sugovornik. Tu nema šanse da je toliko gore jer jednostavno ta količina drva ne stane na tako malu prikolicu. Najviše tu ima oko 3 i pol metara.
Čak nam je i ponudio obrazloženje za takav čin poslovanja. Naime, ljudi dolaze izdaleka i moraju si nekako pokriti troškove benzina, rezanja…
Ne treba posebno spominjati kako su oko nas kružili i ljudi sa strojevima za rezanje i kalanje i to za svega 30 kuna po metru. Drugim riječima, posao s drvima i oko njih itekako cvijeta. A mi ne znamo jesmo li sigurni u našu kupnju ili ćemo ispasti ovce. Tješimo se mišlju kako na svakom kamionu piše ime i prezime trgovca, istaknut je njegov broj mobitela, nude nam vizitke pa ćemo ih lako naći. Ljubazni su i spremni na sve, samo da nam prodaju pa je i neodlučnima dosta teško odoljeti tako “dobroj ponudi”.
Kako ipak kupiti drva a ne ostati kratkih rukava
I sad na kraju svega čovjek ne može a da se ne zapita kako i gdje kupiti drva i pritom biti siguran da će dobiti onoliko koliko je i platio. Prva pomisao je pilana, no, nažalost, one su prava rijetkost. A drva koja nude uglavnom su ili samo za potpalu ili pak su visokokalorična, odnosno razvijaju visoku temperaturu i brzo izgore. Dakle, osuđeni smo na privatne kupce. Pri kupnji će nam najbolje doći pomoć iskusne osobe koja poznaje drva ili koja ga kupuje godinama od provjerenog trgovca ili pak pomoć osobe koja je već bila prevarena i zna sve smicalice.
Nije na odmet imati i metar kojim se mjere drva prilikom istovara i plaćanje samo isporučenog. Ne preporučuje se ni kupnja i plaćanje, onako poprijeko, odnosno od oka. Najgore je prepustiti se slijepom povjerenju i dopustiti da nam se drva dopreme dok smo primjerice na poslu. Isto tako, nije poželjno ni nasjedati na dobre ili odlične ponude po izuzetno pristupačnim cijenama jer su cijene drva uglavnom svuda iste. I posljednje pravilo, ne kupovati na neviđeno preko interneta.
Dakle, kupnja drva nije posao onako usput jer se kupuje ogrjev koji će grijati našu kuću tijekom cijele zime. To je kupnja za koju treba izdvojiti pozamašnu svotu novaca, stoga joj treba posvetiti pažnju, vrijeme, ali i sav oprez. Jer kada zima stegne i živa se u termometru spusti ispod nule, bit će nam itekako žao, ali i prekasno za žaljenje zbog brzopletosti.
NA ŠTO TREBA POSEBNO OBRATITI POZORNOST
– dužina drvne klade treba biti 1 metar
– moraju biti lijepo složena tako da se daju izmjeriti
– izbjegavati kupovinu “naslijepo”
– ne nasjedati na “odlične ponude”
– ne plaćati unaprijed
– zatražite pomoć onih koji znaju više o kupnji drva
– kupovati od provjerenog trgovca
